"Alo, gdje je kolumna?"
"Nema danas kolumne."
"Kako to misliš, nema danas kolumne?"
"Ne mogu ništa pisat, gadi mi se sve."
"Pa dobro, onda piši o tome kako ti se gadi sve."
"Ne smim. Ili ću morat lagat."
"Ne moraš ništa lagat, ti si kolumnistkinja, nisi političarka."
"Ako neću lagat, završit ću u zatvor."
"Nećeš, u demokraciji smo."
"Nema te demokracije koja može podnit ovo šta ja mislim o njima. Viruj mi. Evo, izaberi mi bilo koje ime i mogu ti precizno reć kol'ko bi zatvora dobila za svakog od njih pojedinačno, kad bi napisala šta mislim."
Koliko koji političar vrijedi godina u zatvoru?
-"Milanović?"
"Godinu, do dvi."
"Čačić?"
"Tri, do četiri."
"Josipović?"
"Misliš nakon ovog njegovog zadnjeg istupa? Doživotna."
"Hajde, ne zezaj, onda bismo svi bili u zatvoru."
"Kao, nismo?"
"Bože, baš si crna danas!" "Je, crna ka hadezeovi crni fondovi. OK, znaš šta, odlučila sam. Napisat ću afirmativnu kolumnu. Ljudima je puna kapa, svi kolumnisti pišu depresivne stvari, o depresivnim temama, u depresivnoj zemlji. Mislim da je vrime da neko to promini."
"Bravo! Vidiš da možeš, kad hoćeš. To je duh!"
Afirmativna kolumna
Evo, ide proljeće. Kladim se da nijednom kolumnistu nije palo na pamet pokušati ovom narodu malo podići moral i kolumnu započeti nečim pozitivnim. Dakle, ide proljeće. Sve se budi. Budi se Istok i Zapad, budi se... Ma ne bude se, ovo sam samo htjela malo prestravit političare. Vuna, ha? Ne brinite, da se i probude i Istok i Zapad i Sjever i Jug, da se probude svi davno ugasli vulkani, vi ste na sigurnom. U Hrvatskoj. To je naša uspavana ljepotica. Što je uspavanija, to je vama ljepša.
A i što bi se budila? Situacija uopće nije tako loša kako izgleda, samo trebamo svi zajedno pokušati malo vidjeti i pozitivne pomake, a ne stalno kukat. "Kakvi pozitivni pomaci?!", zapitat će se neki tipični hrvatski namćor. U tome i jest problem. Niste sposobni vidjeti pozitivne pomake ni kad vam se pred očima događaju.
Pozitivni pomaci
Dajte se malo potrudite. Naprimjer pogledajte samo taj pozitivan pomak u broju nezaposlenih. Pa još donedavno bili smo na pišljivih tristo pedesetak tisuća, a danas smo već blizu brojci od četiri stotine tisuća nezaposlenih! A to, dragi moji, bez konstantnih napora naše Vlade ne bi bilo moguće. Uspjesi ne dolaze sami! Dalje, pogledajte samo taj pozitivan pomak u broju ljudi koji više ne sjede apatično kući, plačući za boljim vremenima. Svakodnevnim zalaganjem naših socijalno osviještenih političara, zahvaljujući njihovim ekonomskim mjerama i motivirajućim istupima u javnosti, ljudi su se trgnuli, izašli iz kuća i krenuli u aktivnu borbu za svoje bolje sutra.
Neće im sami kontejneri doći na vrata
Aktivni su oko kontejnera, aktivni su u pučkim kuhinjama, u Caritasu i na svim mogućim zavodima. Shvatili su, ako žele svoj kruh, neće im kontejneri sami doći na vrata, moraju se pokrenuti i sami doći do njih.
Prestanite više kukati i kenjkati, pobogu. Te nemate posla, te nemate kruha, te nemate ovo, te nemate ono. Gdje bismo završili kad bismo svi čekali da nam uvjeti budu idealni da bismo djelovali? Ugledajte se na te divne, hrabre ljude koji nas vode. Oni se ne obaziru na ono što nemaju, nego koriste ono što imaju. Vama je čaša vječito napola prazna, a njima je napola puna. Oni ne čekaju da sve imaju. Što kad bi i oni kao vi? Na što bi to sličilo?
"Nja, nja, nja, ne mooogu ja u Europski parlament, ne želim biti promatrač, nemam potrebno znanje engleskog jezika, nja, nja, nja, kuku lele..." A ne, njih takve stvari neće obeshrabriti. Oni mogu i zatvorske kazne dobiti, može im biti zabranjena vožnja automobila, hoće li zbog toga odustati od vožnje? Neće, dragi moji. Dapače! Još će energičnije raditi na sebi, ići u teretane, ulagati žalbe... Kao da se ništa nije dogodilo. Za razliku od vas, njih neuspjesi nikad neće navesti da se povuku, da odustanu. Oni mogu doći na vlast zahvaljujući tome što su vam obećali tri plaće u plusu umjesto tri plaće u minusu, ne održati to obećanje i opet hrabro i ponosno obnašati tu vlast, gledati vas u oči, vikati na vas, pardon, motivirati vas, kao da se ništa strašno nije dogodilo. Pa, i nije.
I na kraju, ako vam se poanta već nije sama nametnula, da podvučem. Dosta je bilo kukanja! Zavrnite rukave i krenite!
Na njih.
