Upravo zahvaljujući hrabrosti Josipa Lisice i ostalih supatnika, Ivanov je postao prvi svećenik koji je prema crkvenom kanonu osuđen za pedofiliju. Doduše, nije izbačen iz crkvenih redova, jer je ta odluka u nadležnosti Kongregacije za nauk vjere u Vatikanu. I dalje može služiti misu, osuđen je na post, molitvu i naloženo mu je da se žrtvama koje je seksualno zlostavljao ispriča, piše Jutarnji list. Zbog zastare, neće ići pred civilni sud.
Lisica kaže da mu je presuda satisfakcija, jer se napokon zna istina, no kaznu ne može smatrati pravednom.
"U Globusu sam 2003. prvi put jasno rekao da me svećenik dirao i zlostavljao. Tada nije bilo nikakve reakcije. Nitko me nije nazvao i pitao što je bilo. Ništa. Jedina reakcija bile su prijetnje moje okoline u Bibinju, i meni, i mojim roditeljima. Moje su roditelje napadali: Što to tvoj sin ima protiv Crkve? Govori laži, iako se u Bibinju dobro znalo za Nedjeljka Ivanova. Procjenjuje se da je zlostavljao više od stotinu dječak", kazao je Lisica u razgovoru za Jutarnji.
'Nije normalno da oni ne primijete da u svojim redovima imaju svećenika pedofila'
Kad ga je Nedjeljko Ivanov počeo napastovati, imao je 12 godina. "Vjerujem u Boga, ali više ne idem u crkvu... Poznajem ljude koji su zbog svega što su proživjeli s don Nedjeljkom zaglibili u drogi, duševno se razboljeli. Najgore im je bilo što im ni vlastiti roditelji nisu vjerovali", kazao je Lisica, dodavši da je nadbiskup Puljić osudio Ivanova zbog pritiska javnosti.
"I među svjedocima je nekoliko sadašnjih svećenika koji su kao djeca bili zlostavljani. Znam za trojicu koji su dali izjave. Nadam se da će naš primjer pomoći da se Crkva modernizira, nauči kako pružiti adekvatan odgoj svećenicima. Nije normalno da oni ne primijete da u svojim redovima imaju svećenika pedofila", kazao je Lisica.
Kazao je i da se nadbiskup Puljić nije osobno ispričao njemu i njegovom prijatelju Josipu Lenkiću iz Bibinja. Na pitanje želi li da mu se ispriča njegov zlostavljač, Lisica je odgovorio: "Očekujem ispriku. Želim čuti da se Nedjeljko Ivanov ispriča. Jednostavno bi mi nešto značilo. Ne baš kraj. Jer ta priča nema kraja. To ostaje u vama. I u stotinama drugih dječaka".
