Početkom tjedna malo se toga događalo. Onda nas je zakačio produženi vikend, Hrvati se rastrčali po plažama i vikendicama, uvatila nas je opća fjakasta horizontala, a onda su se događaji počeli redati. Nije bila nedjelja, i nije otišao Hase, nego je bio petak i otišao je Ivano Balić. Legenda je otišla iz dvorane, ali zato je jedna druga legenda ušetala na stadion, Papa Franjo, glavom i bradom. Tjedan je završio prilično živahno, a tko je zagrizao mudre umnjake, a tko trule karijese, pročitajte u pregledu tjedna.
Ima li itko veći od Ivana?
Oprostio se Ivano Balić, i vala, neka je. Otišao je u zasluženu igračku mirovinu, i uskoro preuzima funkciju u Savezu. Čudno mi je to, mi Hrvati smo poznati po tome što se olako rješavamo legendi, a u Saveze uhljebljujemo mahom beskorisne, stare jarce. Čudno mi je što je netko imao mozga angažirati Ivana Velikog. Nije rukomet započeo s Balićem, kako mnogi pišu ovih dana. Nije, jer time bi negirali onu čudesnu generaciju iz Atlante 1996-e, time bi pljunuli po pokojnom genijalcu Kljajiću, po Pucu, Čavaru, Biliću, Smajlagiću ili Saračeviću. Postojao je rukomet i prije Ivana Balića, ali on ga je odveo na neku sasvim drugu razinu, on ga je jednostavno igrao drugačije. U petnaest godina koliko znam za tog dečka, nikada ga nisam viđao na mondenim okupljalištima, nikada u lokalima u kojima se okuplja šminkerski svijet. Nije bio glasan, držao se sa strane, potiho se ženio, i rastajao, a glasan je bio samo na terenu. Dok sam živ, pamtit ću onaj legendarni time out, kada Balić, preko nemoćnog Line urla na suigrače, ali i na sebe samoga – pi..e, igramo kao pi..e! Struka kaže da je jedan od tri najveća igrača koja su se ikada bavila tim sportom. Navijači kažu da nije jedan od trojice, nego jednostavno – najveći. On kaže da je nakon dvadeset godina umoran od svega, i kaže da odlazi u mirovinu. Prije nekoliko dana odigrao je posljednju utakmicu za njemački Wetzlar. Sretno ti bilo, legendo. Da mogu, dao bih ti stotinu mudrih umnjaka, ali mogu samo maksimalna tri, jer takva su pravila ovog pregleda tjedna. Umirovio se Mavrović, umirovili se Zec, Ljubo i mali Ančić. Polako nam odlazi i Ivica, neki dan nam je otišao Ivano. Odlaze uzori, klincima ostaje samo Playstation i glupe igrice na zaslonima telefona. Srećom da su tu Modrić i Raketa, veslači i gimnastičari, možda ima nade.
Koja je tajna veza Pape Franje i Liverpoola?
Meni sveti otac dođe nešto kao Real Madrid, ili možda kao Liverpool, netko za koga sam prije nekoliko godina iz čudnih razloga počeo navijati iz sveg srca. Zgadila mi se domaća nogometna liga, ne volim više onaj moj Dinamo, kojeg sam nekada toliko jako volio. Zgadili mi se čudni ljudi krute retorike, pa sam počeo navijati za klubove kojima ne pripadam niti logikom, niti rođenjem. Na isti mi se način, prije dva desetljeća, zamjerila hrvatska katolička crkva, zagovarajući stavove kamenog doba, svim silama me gurajući daleko od sebe. I onda je iz bijelog papinskog dima provirilo dobronamjerno lice Pape Franje, čovjeka koji je uzdrmao kruto zbijene vatikanske redove, čovjeka koji se ponaša i djeluje u potpunoj suprotnosti sa svime što zagovara naš Kaptol. Imam neki osjećaj da ga ovi naši svećenici zarobljeni u tupom neshvaćanju vremena u kojem žive potajno mrze. Do temelja je raspucao sve ono zastarjelo i nazadno što nam se svake nedjelje valja preko hrvatskih oltara. Fućka mu se za protokol, za kult ličnosti, skroman je, zagovara prave vrijednosti, toleranciju, pomirbu, davanje šanse različitostima. Ovih je dana posjetio Sarajevo, i to je najljepša stvar koja se zadnjih godina dogodila ovoj nesretnoj regiji. I zato dobrom Papi Franji tri mudra umnjaka, sjajna i blistava.
Kako su Hrvati zajebali zakon spojenih posuda?
Mi Hrvati smo prvaci svijeta u spajanju vikenda, nema majci, nitko to ne radi bolje od nas. Hrvat bolje spaja vikend nego siromašni student susjedov WiFi. Zakon spojenih vikenda koda nas je jači od zakona spojenih posuda, mi tučemo sve postulate moderne znanosti. Pa onda s produženih vikenda stavljamo razdragane facebook uratke, sočne fotografije rajskih plaža i vrelih gradela. U čitavoj toj zajebanciji zaboravljamo da nam je ekonomija na aparatima, u smrtnom hropcu. Zaboravljamo da Švabo ne spaja, Švicarac ne spaja, svatko tko ima love ne spaja vikende kao mi. Kolektivno smo spojili produženi vikend, kolektivno smo pobrkali lončiće, i za stupanj odgovornosti dajem nam kolektivni truli karijes.
