Nema valjda na čitavom svijetu nogometnog kluba koji je u isto vrijeme toliko omiljen i tako loš, kluba čije poraze uživo gleda više gledatelja. Hajduk je uvijek djelovao bolje na papiru nego na travnjaku.
Imao je bolje pisce nego nogometaše, a najbolji je među njima, treba li to uopće napominjati, Boris Dežulović. Tako piše Ante Tomić u predgovoru nove Dežulovićeve knjige, Bili Libar, koja je večeras predstavljena u Zagrebu.
"Bili Libar je priča o Hajduku. Nastala je od tekstova priča koje sam napravio za Telegram, koji se naravno, kao i sve stvari, koje kada odraslo dijete piše o tome, otmu kontroli", govori Dežulović. Dodaje da to nije klasična historiografska priča - najkraće rečeno, to je jedna "istinita fikcija."
Kaže da bi volio da knjigu pročitaju "ovi klinci s Torcide, unaprijed da se educiraju, da malo čitaju, da malo prošire vidike. To je priča kao o domoljublju." Dodaje da s Hajdukom ima priliku iskusiti nešto što nije imao s Republikom Hrvatskom, s kojom, kaže, nikad nije uspostavio tako emotivan odnos.
"Valjda zato šta sam stariji od nje. Hajduk je nešto drugo, Hajduk je usađen u naš DNK. Volio bi da je ti klinci pročitaju, ne zato da nauče nešto o Hajduku nego da shvate da je Hajduk više nego što oni misle da jest", objašnjava.
Prošlo je već pola godine od kolumne "J*** vas Vukovar". Dežulović kaže da ga je iznenadio toliki broj prijetnji smrću. "Naravno da sam očekivao i prijetnje smrću i druge reakcije. Ali, žestina i masovnost toga me malo zatekla. Ne preplašilo, nego zateklo", odgovara.
"Vulkanski bijes je provalio kroz te društvene mreže, privatne komunikacijske kanale, tu Bujančevu Facebook stranicu. Nešto se dogodilo s ovim društvom zadnjih 10, 15, 20 godina, nešto strašno loše. Nisam problem ja i to što će meni 100 ljudi prijetiti smrću nego što se uopće dogodilo nešto u javnom prostoru, ta lakoća prijetnji. Svak svakome danas prijeti smrću olako", objašnjava.
Naslov kolumne je, kaže, ciljano bio provokativan. Ne na način da ljudi pomisle to što su pomislili, nego ta ih natjera da pročitaju. "Samo, to je očito bilo naivno očekivati, da ljude potakne, da pročitaju makar šta piše taj četnik, taj jugosrbin, taj monstrum srbočetnički - makar da vide šta piše", kazao je Dežulović. Njegove su ambicije, smatra, ipak prevelike kad su Hrvati u pitanju.
"30 godina, i duže koliko pišem o Hajduku, pišem i o tom problemu navijačkog nasilja. Moj prvi tekst u životu uopće je tekst koji je izašao u 12. mjesecu 87', prije 35 godina. To je bila satirična priča o nasilju na Poljudu. Nisam osoba koja će a priori pasti na priče o ljudskim pravima i tome…Na kraju krajeva povijest mojih burnih odnosa s Torcidom je jako dugačka i zna se šta ja mislim o svemu tome. Ovdje je bila riječ o nečem drugom", govori Dežulović.
Smatra da je ovdje bila riječ o nečemu što se znalo da će se dogoditi - taman da jest bio Torcidin planirani atentat na policajce, "ako ništa drugo, ti kao policajac si mogao to očekivat."
"Možemo sad pohapsit ne 40, nego 4000 Torcidaša ali neko je moga naj***t, poginit. Trebalo se to spriječiti. Naravno da među Torcidašima ima golomozgih budala koji samo gledaju priliku da se pošajbaju s pandurima, ali ovdje nije bila riječ o tome. Na kraju krajeva ja znam nekoliko, mogu svjedočit i na sudu, koji nisu ti", objašnjava.
Govori kako je sada prijeđena crta nakon koje nema više povratka, granica povjerenja između normalnih ljudi. "Među navijačima Hajduka ima normalnih ljudi. Ja sam taj pa nisam nijednog Dinamovca udrio bejzbol palicom po glavi. Dogodit će se nova sr***a, zašto i kako? Ovaj put mislim da ne treba pitat Torcidu nego MUP i gospodu iz osiguranja Dinama. Tu su stvari napravljene loše i jako nepametno", kazao je Dežulović.
