DJECI POTREBNA POMOĆ /

Devet posto djece depresivno ili anksiozno, 15 posto ima simptome PTSP-a - suicidalne misli sve češće! Roditelji: Na psihologa se čeka i do pola godine

Nastava od kuće, maske i distanca, ukidanje sportskih i drugih aktivnosti - pandemija koronavirusa promijenila je živote djece i mladih

18.4.2021.
20:30
VOYO logo

Nova pravila koja je uvela pandemija koronavirusa utjecala su na živote djece i mladih, i na njihovo mentalno zdravlje.

9 posto djece je depresivno ili anksiozno, a 15 posto ima simptome PTSP-a. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nastava od kuće, maske i distanca, ukidanje sportskih i drugih  aktivnosti - pandemija koronavirusa promijenila je živote djece i mladih, ostavila tragove i na njihovo mentalno zdravlje.

"Anksiozne tegobe su na prvom mjestu, zatim imamo depresiju, to je jako ozbiljno. Ona se samoozljeđuju, u većem intezitetu imaju suicidalne ideje i razrađene planove, samodestrukcija se ogleda i u tome da imamo inače odlične učenike koji sada padaju razrede", kaže voditeljica Odjela za mentalno zdravlje djece i mladih NZJZ Dr. Andrija Štampar Zrinka Ćavar.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Situaciju je dodatno otežao i potres. Prema istraživanju koje je Klinika za zaštitu djece i mladih provela na 22 tisuće učenika osnovnih i srednjih škola pokazuju da svako 10 dijete pati od anksioznosti i depresije, a svako 7 od posttraumatskog stresa.

Kod 56% učenika zabiljžene su poteškoće koncentracije. Njih 47% zabrinuti su za članove svoje obitelji, a njih 39% boje se ostati sami kod kuće. (IZVOR: Poliklinika za zaštitu djece mladih Grada Zagreba).

"Prethodnu godinu ja sam imala oko 20 prvih pregleda mjesečno djeci i mladih, dob od 12 do 25 godina, a sada se to udvostručilo. Kod nas je lista čekanja 3 tjedna, što i nije tako strašno, a informacije koje dobivam kažu da su u klinikama i 3 do 6 mjeseci", govori Ćavar.

Odrasli djeci moraju biti uzor

Odvojenost i druženja na distanci najteže padaju adolescentima. 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Zapravo vidim da su frustrirani, i različito se nose s tom frustracijom. Neki se povuku u sobe, neki su ljuti, buntovni, prkose ali u većini slučajeva su  nezadovoljni jer im nedostaje druženje uživo. Nema koncerata, eksurzija, utakmica", ističe profesorica psihologije u Gimnaziji Dubrovnik Suada Salčić.

Primijetiti problem i reagirati na vrijeme učiteljima  i nastavnicima puno je teže preko ekrana nego u učionicama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Zbog toga smo mi odmah od početka složili jedan model temeljem kojeg niti jedno dijete koje ne mora biti na online nastavi nije na online nastavi. Isključivo ona u čijoj lokalnoj sredini su epidemiološki uvjeti takvi. Ti modeli se brzo mijenjaju i djeca se vraćaju u škole", govori glavni savjetnik ministra znanosti i obrazovanja Božo Pavičin.

Stručnjaci zato upozoravaju u ovakvim krizama s djecom je najvažnije razgovarati. 

"Dati djeci da pričaju o osjećajima, o osjećajima koji postaju toksični ako se potiskuju i čine loše mentalnom zdravlju", jasno će Ćavar.

"Biti vani, iskoristiti i tjelesne aktivnosti, ne samo biti ispred ekrana, a kada to moramo, kada imamo online školu, svejedno imati strukturu - ustati se i spremiti se bez obzira što si u papučama", kaže Salčić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odrasli djeci moraju biti uzor i olakšati im odrastanje u uvjetima pandemije. 

Dosje jarak
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo