Ivana Hodak, kći poznatog odvjetnika Zvonimira Hodaka i bivše potpredsjednice Vlade Ljerke Mintas-Hodak, imala je samo 26 godina kada je brutalno upucana na kućnom pragu 6. listopada 2008. godine. Izdahnula je na majčinim rukama nekoliko trenutaka prije dolaska hitne pomoći. Njezino hladno smaknuće šokiralo je javnost, a za njezinu smrt osuđen je Mladen Šlogar.
Upravo to svirepo ubojstvo mlade odvjetničke vježbenice tema je treće epizode dokumentarnog serijala 'Dosje Jarak' kojeg gledatelji mogu pogledati na platformi Voyo. Televizijska repriza je u nedjelju u 18 sati na RTL-u.
Donosimo dio iz epizode u kojoj se govori upravo o Mladenu Šlogaru...
"Bio je čudan, šutljiv, mrgudan, ali ne vjerujem da je on ubio Ivanu Hodak", tako su nam o Mladenu Šlogaru govorili oni s kojima je dijelio neku fazu svojeg života. Razgovarali smo s raznim ljudima – susjedima, kolegama, vlasnikom stana u kojem je živio godinama. Nitko ga od njih nije smatrao prijateljem, ali isto tako nitko nije smatrao da bi taj "čudni lik" bilo koga ubio.
ivana hodak ivana hodak
Priča o Šlogaru počinje na Srednjacima. U jedan od nebodera uselio se s majkom, očuhom i polusestrom krajem 70-ih. Tad mu je bilo 28 godina, a s očuhom se nije slagao. Tako je tvrdio psihijatrima u Vrapču koji su ga vještačili nakon ubojstva Ivane Hodak. Govorio je da očuh nije često pio, ali da je bio agresivan i prema njemu i prema majci, da je njega nazivao neradnikom, a majku ku*vom. Psihijatrima je Šlogar očuha opisivao kao nasilnog, hladnog, nepouzdanog, zbog čega ga se uvijek bojao.
Susjedi iz nebodera, s kojima smo razgovarali radeći film, tvrde da se Šlogarov očuh brinuo o njemu i više nego što je trebao. Kažu da mu je svako jutro, dok bi ovaj još spavao, odlazio po pecivo i da ga je tretirao kao vlastito dijete. Preminuo je 1990. Tad se iz stana već odselila i Šlogarova polusestra, pa su on i majka ostali sami.
Šlogar oca nikada nije upoznao. Njegova majka susjedima je govorila da ga je začela u partizanima, što se baš nije poklapalo s činjenicom da je rođen 1948. Majku je volio, a psihijatrima je govorio da ga je štitila dok je bio dijete. Kasnije mu je znala prigovarati zbog raznih stvari. Potvrđuju nam to i susjedi koji je opisuju kao divnu i brižnu ženu. Jedna od njih prisjeća se scene sa spornim pištoljem. Šlogar ga je kupio 1994. godine. Majka je to znala i s time se nikako nije slagala. U jednoj od svađa, prepričavala je majka susjedi, vitlao je pištoljem i prijetio joj. Kad je izišao iz stana, majka je pozvala susjedu i molila je da joj pomogne skriti pištolj iza ormara.
Ali, kaže nam susjeda, Šlogarova majka nikad se nije bojala da će njoj nešto učiniti. Nije mislila ni da bi pucao u nekog drugog. Samo nije htjela da uopće nosi taj pištolj bilo gdje. Bilo je to u doba kad je Šlogar već ostao bez posla na Mladosti. 1996. je dobio otkaz i od tad više nikad nigdje nije radio. Čekao je, kako je tvrdio i na sudu i psihijatrima, da ga Zvonimir Hodak vrati na posao održavanja teniskih terena kako mu je obećao.
Nakon otkaza produbile su se sve njegov teškoće i strahovi. Bio je hipohondar, vječito opterećen svojim tijelom i na svaki najmanji simptom ili tegobu pomislio bi da je dobio rak. I psihijatri su prepoznali njegovu hipohondriju. A zbog nestabilnih obiteljskih odnosa stalno se osjećao odbačenim i manje vrijednim. Raslo je to u njemu svih tih neradničkih godina jer kad imaš mnogo slobodnog vremena, imaš mnogo vremena za razmišljanje i hranjenje unutarnjih demona.
U to vrijeme i majka mu se razboljela. Završila je u domu u kojem ju je posjećivao, kako je sam govorio, ispočetka jednom na mjesec, kasnije znatno rjeđe. Ostao je sam u stanu i tu se, kaže nam susjeda, posve zapustio. Ušla je jednom prigodom u stan kad su se trebali dogovoriti oko zajedničkih radova na katu i šokirala se onim što je zatekla. Sve je bilo prljavo, neuredno, razbacano, a tepih je smrdio neizdrživo. Njega za to nije bila briga.
Jednom se, kaže susjeda, i ona sukobila s njim dok je mela zajedničko stubište. Stanari su se na tom zadatku trebali izmjenjivati, no Šlogar nikada nije počistio, a upravo je on nanosio najviše smeća – prvenstveno je to bila crvena zemlja s teniskih terena. Kad mu je to spomenula, povisio je glas, ali je ustuknuo nakon što mu je uzvratila istom mjerom. Unatoč svemu što je o njemu znala i čemu je svjedočila tih 20 godina u neboderskom suživotu, i ona tvrdi – taj čovjek nije ubio Ivanu Hodak. On za to nema kapaciteta.
No, da je bio čudan – bio je. Jedan od najkonkretnijih primjera je smrt njegove majke. Šlogar je za to doznao od susjeda i to nekoliko dana nakon njezina pogreba. Bilo je to 1999. godine i nije dugo prošlo – prodao je stan i počeo se seliti po podstanarskim stanovima. Sve do 2001. kad je u Zaprešiću unajmio stan u jednoj zgradi. Neobičan izbor za dečka sa Srednjaka koji je cijeli život živio u Zagrebu. Jedina poveznica sa Zaprešićem je njegova polusestra koja se ondje udala. Ali, s njom nije razgovarao.
POGLEDAJTE VIDEO Andrija Jarak o tome zašto je ubojstvo Ivane hodak obilježilo njegovu karijeru: 'Apsolutno najgori zločin'
