Predsjednički kandidat Dejan Kovač dao je intervju za Novi list u kojem je komentirao svoju kandidaturu, korupciju, kao i hoće li, ako dobije na predsjedničkim izborima, surađivati s HDZ-om i SDP-om.
Prenosimo intervju:
Članska iskaznica. Navodno vas je nemogućnost da se zaposlite zato što niste učlanjeni u prvu stranku i potjerala iz Hrvatske.
Istina. Otišao sam jer nisam mogao dobiti posao, a nisam ga mogao dobiti jer nisam bio stranački podoban. Ja sam iz skromne obitelji. Mama i tata su uvijek znali vrijednost obrazovanja, ulagali u mene, no došao sam do te faze da su mi profesori s fakulteta rekli; nećete dobiti nikada ovdje posao, prepametni ste, odite pokušajte vani. Tako da sam davne 2009., 2010. i otišao, a bila je puno bolja situacija u društvu i puno manje nepotizma i korupcije preko zapošljavanja. Kako sam se sa svojih 25, 26 bavio nogometom mama i tata su mislili da se zbog nogometa ne želim zaposliti. Vidiš Dadu Pršu kako je uspio s 31 godinom, pa misliš ima šanse i za mene. Ali, nije bilo tako. Posjeo sam mamu i tatu za stol, doslovno su prošli kroz moje mailove i vidjeli oko 190 oglasa za posao, 190 odbijenica i samo jedan ili dva razgovora za posao. To je paradigma koju moramo razbijati. Jedna od mojih rečenica je i ona da ću biti za Hrvatsku znanja i obrazovanja, a ne veza. Radimo kurikularnu reformu. Što će nam ako se svi zapošljavaju preko veze. Nama obrazovanje ne treba, već kad se djeca rode treba doslovno baciti novčić da se vidi idu li u HDZ ili SDP. Odmah ga u rodilištu učlaniš u stranku i neka žive takav život.
Kako biste vi to riješili problem korupcije?
Ne možemo riješiti korupciju dok nam je pokvareno pravosuđe koje treba biti lijek za korupciju. Ono što pokušavam napraviti je da u principu izmišljam novu vakcinu. Ne treba nam novih zakona, imamo već 9000 zakonskih propisa. Treba nam poštivanje zakona i treba nam transparentnost. Jer ako nećemo pokazati transparentnost na visokim političkim funkcijama kako ćemo to očekivati od građana!? Vrijeme je da se neki ljudi stave na klupu i uvedu nove osobe u političku igru. Tek tad možemo prosperirati.
Za sve to što govorite ipak će vam trebati i parlament, suradnja s istim tim SDP-om i HDZ-om.
Jasno da hoće, ali kad god smo imali premijere i predsjednike iz iste opcije ništa nije napravljeno. Tek su se neke stvari rješavale kada je osoba na predsjedničkoj poziciji bila iz drugog pola. Nama upravo to fali, političke konkurencije! Kad je Kolinda Grabar-Kitarović komentirala premijera, ali da je relevantno a ne populistički!? Nikad. Meni teže pada što nije komentirala napad na Srbe kod Knina zato što gledaju »krivu« nogometnu utakmicu. Ja sam reagirao, rekao da se počinitelji moraju identificirati, locirati i procesuirati. Mora se postaviti presedan da se ovakve stvari u Hrvatskoj neće tolerirati. Na može par huligana reprezentirati volju cijele Hrvatske.
Zašto ste se s dvoje djece vratili iz SAD-a pa ušli u utrku za predsjednika?
Ja vjerujem u Hrvatsku, projekt Hrvatske. Hrvatska je jedan korak od bankrota, ali s pravim reformama mi smo dva koraka od toga da postanemo, ako ne Švicarska, ono barem puno bliže Slovačkoj. Sve te zemlje koje su bile u istočnom bloku otišle su naprijed zahvaljujući reformama. Zato su nas prešišale. Neoklasični kapitalizam prodan nam je uz napomenu 'to su babaroge i sotonisti'. Doktorirao sam na neoklasičnoj ekonomiji, ali znam i marksistički, utopistički pravac, kinezijance, utopiste.. Znam sve ekonomske škole i sve one proizlaze iz političkih uvjerenja. Ali, možete imati različita politička uvjerenja, čak i različite instrumente, a da dajete iste ciljeve. Zato ne vjerujem u politički spektar. I zato me hoće etiketirati; ti si liberal, ti si demokrat, socijaldemokrat...
I što ste?
Nisam ja ništa! Ja sam profesor političkih ekonomskih znanosti. To je kao da pitate Nikolu Teslu vjeruje li u parni stroj ili konja. To su fore koji se koriste u ovakvim kampanjama gdje vas po svjetonazorima žele strpati u neku grupu.
U interesu je Zorana Milanovića i Kolinde Grabar-Kitarović da nas se sve ocjenjuje po svjetonazoru, a ne po sadržaju, jer smo društvo jako polarizirano na partizane i ustaše, lijevo i desno.
U takvoj bitci nitko od nas nezavisnih kandidata nema šanse. Samo, hoće li svjetonazor našoj djeci staviti kruha na stol? Hoće li svjetonazor našoj djeci dati bolje obrazovanje? Hoće li svjetonazor dati našoj djeci bolje zdravstvo!?
Koliko uopće Hrvatsku dijeli od propasti ako nastavi po starom?
Ako sve ostane isto, propadamo sigurno. Ali, ja ću postati predsjednik, imat ćemo na proljeće novu parlamentarnu većinu i idemo naprijed.
Kampanja će iznjedriti kojekakve teorije, da ste kukavičje jaje, agent plaćenik….
Mason, tajni agent... Sve sam to, ha ha. Bit će sigurno podmetanja. Tkogod se na ljevici ili desnici osjeća zbog mene ugroženo, napast će. Ali, već pet godina istražujem korupciju, pa neka napadne. Čeka ga itekakav protuudar. Ma, jedino bitno je to da sam se vratio pomoći Hrvatskoj, a ako sam se vratio ja, vratit će se i drugi.
Koliko vas je zapravo na sve ovo ‘natjeralo’ iskustvo življenja vani? Što je to vani bilo dobro, a što loše? Zašto ste se odlučili vratiti?
Cijeli život meni je karijera bila na prvom mjestu. Tako smo nekako moja supruga i ja planirali, biti pet do deset godina vani, zaraditi neke novce i vratiti se. A onda je prvo umrla njena mama, pa zatim moja mama. Pa je njen tata imao rak i umirao dok je Katarina bila trudna s našom kćeri Laurom. Bio nam je to užasan šok. Dobili smo sina na Božić i oboje se rasplakali, jer nemaš s kim tu radost podijeliti…. Tad shvatiš da karijera nije najbitnija. Uvijek mi je obitelj bila bitna, sad mi je postala super bitna. Svi misle da je drugdje bolje. Je, u Americi si plaćen za sve što zaradiš, puno su veće plaće, bolji životni standard, ali nemaju taj socijalni moment. Radio sam 12 do 16 sati, živio u 300 kvadrata, a na kraju dana shvatiš da djecu ne vidiš. Bilo smo i razdvojeni jedno vrijeme. Radije bih da ovdje živim kao podstanar u 35 kvadrata, nego vani. Moja karijera može čekati, ali Hrvatska nema vremena, zaključuje Dejan Kovač za Novi list.
