Martina Dir (24) ostala je bez dijela noge nakon što se vozilo vojnog saniteta, u kojem se nalazila, sudarilo s kamionom. Medicinska sestra iz MORH-ovog Vojnog zdravstvenog središta u Kninu prometnu nesreću doživjela je krajem kolovoza.
Sada su joj u zagrebačkoj Traumi uspjeli prišiti nogu. nakon operacije koja je trajala 11 sati.
"Sjećam se samo nekih dijelova kad sam se probudila u kombiju. Uz mene je bio vozač koji je rekao bitno da smo preživjeli, ostani sa mnom, ne gledaj dolje i ne gledaj u nogu i ja sam pogledala i pala u šok", ispričala je Martina za RTL.
Pacijentica je primljena u zadarsku Opću bolnicu gdje je postala svjesna težine ozlijede. "Kad sam došla netko je spomenuo amputaciju i onda je nastala panika i tako plakanje i vikanje - Molim vas, spasite mi nogu", govori u prilogu RTL-ove novinarke Donne Diane Prčić.
Spas noge
Iz Zadra je 10 dana nakon krenula po spas noge MORH-ovim helikopterom kojim je prebačena u KBC Sestre milosrdnice u Zagrebu. U posebnoj vrećici je stigla bedrena kost sa koljenom."Taj dio natkoljenice s koljenom je ispao iz bedra i praktično se našao slobodan u automobilu u kojem je pacijentica doživjela prometnu nesreću", rekao je Dinko Vidović, pročelnik Zavoda za sportsku traumatologiju KBC-a Sestre milosrdnice.
Kako bi je spasili, pomno se planiralo u četiri koraka - kako očistiti kost pomoću banke tkive, kako je oživjeti, na koji način fiksirati potkoljenicu te rekonstruirati ligamente koljena. A u operacijskoj sali tim od 15 ljudi. "Imali smo mikrovaskulrani tim koji radio sjajan posao, banku tkiva bez koje bi ovaj zahvat bio nemoguć i ortopedsko traumatološki tim koji je zajedno sa svim ostalim proveo u djelo", priča pročelnik Zavoda.
11 sati operacije
"Operacija je trajala preko 11 sati i zapravo smo unatoč tome što je operacija prvi put izvođena u tom obliku, imali smo dobru uigranost", kaže maksilofacijalni kirurg KB Dubrava, Igor Blivajs.
Liječnici su se prvi put susreli sa sličnim slučajem pa su se konzultirali s kolegama iz Njemačke koji također nisu vidjeli takvo što u medicinskoj literaturi. "Ja sam više nego ponosan što ljudi su u stanju napraviti kada su entuzijasti, kada su profesionalni, imaju ljubav prema struci i želju pomoći pacijentu čak i u jednoj zgradi staroj preko 70 godina", rekao je ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice Mario Zovak.
A u toj zgradi Martina se dobro opravlja uz podršku najbližih. Ponovno, kaže, osjeća dio tijela, miče prste i nema nikakve bolove. "Ponosno se osjećam zato što je hrabra i jaka. Ja sam uz nju od prvog dana", govori Martinina majka, Marija. Kroz dva tjedna slijedi joj rehabilitacija, razgibavanje koljenskog zgloba i dug oporavak.
