Baš kad sam pomislila da ne može gore, opet me 'onaj gore' razuvjerio. I to ni manje ni više nego direktno preko svojih poslanika.
Riječ je o najodvratnijem činu koje ljudsko biće može učiniti drugom ljudskom biću. I to, naravno, manjem i slabijem od sebe. Pedofiliji.
Branjenje pedofila
Da mogu, tu bih riječ zakonom zabranila, a onima koji 'boluju od te bolest' znam dobro što bih učinila, ali to ne smijem napisati. I pritom me uopće ne zanimaju znanstvena objašnjenja o 'oboljelima'.
Posljednjih dana digla se prašina oko bibinjskog župnika don Nedjeljka Ivanova, kojega je nekoliko muškaraca optužilo za bludničenje nad njima dok su bili djeca. Zadarski nadbiskup mons. Želimir Puljić stao je u njegovu i obranu Crkve, a po onome što je izgovorio, slobodna sam reći i u obranu pedofila.
Prvo, sablaznila sam se nad samom sobom kad se nisam toliko šokirala nakon što sam čula da je dotični župnik prozvan za zlodjelo. To je samo pokazatelj da su se takve situacije, nažalost, toliko uvukle u naš svakidašnji život da se samo nakratko zgrozimo i nastavimo dalje.
Nisu to statistike nego uništeni životi
Ali kada je mons. Puljić krenuo poput pravog pastira svome stadu, odnosno nama ovcama, objašnjavati što je pedofilija, to je bila kap koja je prelila čašu.
'Statistika govori: američke studije pokazuju da samo 1,4 posto svećenika ima pedofilske sklonosti, a da je samo 0,14 posto žrtava pedofilije bilo zlostavljano od strane svećenika', iznio je prikupljene podatke mons. Puljić.
E pa, nadbiskupe, to nisu samo statistike. To su nečiji životi i to uništeni. To nije 'samo 0,14 posto', nego zlostavljana i doživotno uništena djeca. I to od koga – od onih kojima bi uz obitelj trebali najviše vjerovati.
Zlostavljali su ih oni koji bi im u slučaju da ih je netko drugi ugrozio trebali pružiti utjehu, nadu, vjeru...
Također, nije istina da su se mediji 'okomili' na Crkvu, a da se ne piše o djeci – žrtvama tog stravičnog čina koji se primjerice dogodio u obitelji, među vršnjacima ili bilo kome drugom sklonom takvim odvratnim porivima.
Jer, nažalost, puno je takve djece, a previše je i da se 'samo' jednom djetetu takvo što dogodi.
Zašto Crkva štiti zlostavljače iz svojih redova?
Da je Crkva, kojim slučajem, zatražila kazneni progon za svoga člana, kao što bi to primjerice učinio dječji vrtić čiji je djelatnik počinio takvo kazneno djelo (naglašavam – kazneno djelo), nijedan se medij ne bi 'okomio' na Crkvu. Ali Crkva nije prijavila počinitelja. Ona nikad ne prijavljuje monstrume u svojim redovima, nego ih 'sklanja', 'premješta', obavještava kongregacije.... i plaća masnu lovu da se nagodi s oštećenima.
Nadbiskup se pozvao na '70-e i '80-e godine, kada je don Nedjeljko bio župnik, te rekao da treba shvatiti kontekst.
'U to se vrijeme u Njemačkoj zahtijevala dekriminalizacija seksa s djecom. U Italiji se nastojalo legalizirati pedofiliju. U Nizozemskoj je 2006. bio pokušaj osnivanja i legaliziranja pedofilske stranke, koja je zahtijevala potpunu slobodu, uključujući i seks sa životinjama', objasnio je mons. 'kontekst' (?!).
Pastir je nama ovčicama pojasnio i kako se pojedini biskupi nisu snašli u tome što je pedofilija i da se toj tematici kao društvenom fenomenu nije ozbiljno ni znanstveno pristupilo.
'Što to znači pedofilija? Gdje ona počinje? Gdje završava?', pita se mons. Puljić.
Zakon ne poštuju, ali novac uzimaju
Njemu očito ništa ne znači ni činjenica da je to kazneno djelo (premda su kod nas kazne za takve opačine premalene).
Znači li to da Crkva ne podliježe i ne poštuje zakone koji su izglasani, ali je zato spremna uzeti novac koji joj je Vlada proračunom namijenila?! I to ni manje ni više nego 245 milijuna kuna!
Ja kao ovčica i dalje ne shvaćam njegovo pojašnjenje. Ne kaže li šesta Božja zapovijed – ne sagriješi bludno? Ne odnosi li se ona na sve, a pogotovo na djecu? Nije li svećenicima kao takvima određen celibat i bilo kakvo odricanje od bludnih misli, a kamoli radnji?
Evo što je pedofilija!
Mons. Puljiću, evo jedno od tumačenja struke o tom 'fenomenu' – pedofilija (grč. paidós = dijete; filéó = volim, ljubim) je spolna nastranost. Odnosno seksualna sklonost prema djeci istog ili suprotnog spola.
Pedofili se često ponašaju onako kako se prema njima ponašalo u djetinjstvu i nesvjesno zaljubljeni u sebe.
A ja kao laik iliti ovčica iz stada, nestručno smatram da su pedofili monstrumi koji trajno unište život jednom nevinom, čistom i neokaljanom biću, odnosno djetetu.
Pa bio on i svećenik.
Nakon ovakvih izjava mons. Puljića, njegovo razmišljanje ne bih nazvala monsinjorskim nego monstruoznim!
