U Osnovnu školu Popovac jedan dvanaestogodišnji učenik sljedeće školske godine neće se vratiti.Otac mu već nekoliko mjeseci radi u Njemačkoj, a ondje će mu se pridružiti on, njegova petipolgodišnja sestra i majka, 33-godišnja Kristina Pintar.
Ovo je samo jedna od brojnih obitelji koja hrvatsku adresu mijenja inozemnom i koja trbuhom za kruhom ne šalje samo hranitelja obitelji. Kristina Pintar nada se da će ondje ostati zauvijek.
Otišla cijela obitelj
"Nadam se da se nikada nećemo vratiti. Moj suprug je ondje već nekoliko mjeseci, radi u građevini i odlično mu je. Po struci sam poljoprivredni tehničar i u našoj lijepoj Slavoniji za mene posla nema. Vjerujem da ću ga ondje lako pronaći, baš kao i suprug, ali i suprugov brat te nećak. Svi su oni bili primorani otići u Njemačku i tamo se zaposliti jer ovdje nema kruha ni budućnosti", rekla je za Glas Slavonije Kristina i dodala kako posao ondje neće birati. Radila je na farmi krava, godinama je radila u Benettonu, no nakon što je zatvoren pogon te talijanske tvrtke, za nju posla više nije bilo. Stoga nije vidjela ni svrhu biti na evidenciji Zavoda za zapošljavanje odakle joj ni jedanput nije ponuđen posao. Nije joj strano ustajanje u 3.30 sati radi odlaska na radno mjesti i nada se da će dolaskom u Njemačku pronaći nešto što će joj osigurati redovnu plaću i život zajedno sa suprugom i djecom koja jedva čekaju pridružiti se svom ocu Saši.
Osijek će zamijeniti Corkom
Slična sudbina zadesila je i osječku obitelj iz Frankopanske ulice. Trbuhom za kruhom krenula je nezaposlena majka, a ovih dana u Irskoj će joj se pridružiti i ostatak obitelji. Posao je u irskom Corku pronašla za nešto manje od mjesec dana, a zahvaljujući predanom (i plaćenom) radu, i prije dopuštenog uobičajenog roka uspjela je dobiti nekoliko dana godišnjeg odmora kojeg je provela sa svojom obitelji. Nakon nekog vremena morala ih je ponovno napustiti, no ne zadugo, jer će njezin 40-godišnji, inače donedavno zaposleni suprug, zajedno s djecom od sedam i dvanaest godina, uskoro useliti u Cork.
"Suprug je godinama radio na jednomjesečni ugovor i ne tako davno dobio je posao na neodređeno vrijeme. Ipak, ne želimo više biti razdvojeni, a ja se u Osijek ne vraćam. Sin se veseli što će ondje krenuti u školu, a kći će trebati nešto prilagodbe jer će ovdje umjesto u peti u Osijeku, krenuti u šesti razred. Suprug je već poslao nekoliko zamolbi i vjerujem da će brzo dobiti posao", kaže Osječanka.
Iseljavanje dovodi u pitanje održivost ekonomije
"U trendu je suvremena useljenička politika i to nije ništa neuobičajeno, no činjenica je da je to za Hrvatsku jedna vrlo loša situacija", ocjenjuje demograf, prof. dr. sc. Anđelko Akrap, dodajući da opisani trendovi iseljavanja dovode u pitanje održivost ekonomskog razvoja. Smatra kako podaci Državnog zavoda za statistiku nisu potpuni i da je iseljenika mnogo više.
"To su parcijalni podaci. Ako netko odseli i nije se odjavio u MUP-u, nije dio statistike. Onaj tko se iseljava ne mora se odjaviti jer to nije uvjet, pa se događa da ljudi odlaze iako su još uvijek ovdje prijavljeni, no svi oni čine golemu brojku iseljenih", kaže Akrap.
Glas Slavonije/Danas.hr
