Nakon što je ministar Vili Beroš početkom studenoga objavio optimistične statistike o respiratorima, htjeli smo razgovarati s onima koji s tim respiratorima rade, a to su prije svega anesteziolozi i anesteziološki tehničari. Namjera je bila ispitati u kakvom su stanju respiratori s kojima se radi, i s kojim se problemima susreću oni koji s njima rade. I to širom Hrvatske, u bolnicama koje najčešće ostaju skrivene od medija.
Mnogi su odmah rekli da ne smiju govoriti, da o tome mogu govoriti samo ravnatelji. Osobe koje su ipak pristale govoriti, inzistirale su na anonimnosti, jer "bi mogle imati problema". Već u tom trenutku bilo je jasno da se po diktatu iz Ministarstva zdravstva, iz PR tima zaduženog za komuniciranje u vrijeme koronavirusa, pokušava centralizirati sva komunikacija, da je zaključak kako je nedopustivo da novinari sami pokušavaju doći do liječnika unutar sustava, jer bi tako mogle u javnost dospjeti i informacije ili podaci koje "centrala" ne želi pustiti javnosti.
Objavili smo tekst u kojem su nam sugovornice otvoreno progovorile da su u pojedinim bolnicama problem respiratori kojima je prošao rok trajanja, te značajan nedostatak osoblja koje može raditi na respiratorima, ali i na činjenicu da je Ministarstvo zdravstva propustilo nakon prvog vala koronavirusa pripremiti i organizirati sustav tako da "zamjene" za radnike na respiratorima već budu educirane u ovom valu. I u drugim medijima su se pojavljivale liječnice i liječnici koji su hrabro, anonimno ili pod imenom i prezimenom, progovorili o problemima iznutra, zanemarujući protokole s "vrha". A onda je uslijedio val opomena i uvođenja reda. U mnogim bolnicama liječnicima su se obratili ravnatelji i pismeno.
Prijetnja u dopisu
Primjerice, liječnicima u Općoj bolnici Čakovec ravnatelj, doc. dr. sc. Tomislav Noviščak, uputio je dopis u kojem ih upozorava da je "za odnose s medijima i sveukupnom javnošću ovlašten ravnatelj odnosno zaposlenik kojega ravnatelj za to ovlasti, te da isti ne smiju javno istupati bez odobrenja ravnatelja kao i iznositi službene podatke vezane za bolnicu bez ovlaštenja ravnatelja".
Tu je i konkretna prijetnja: "Postupanje suprotno dopisu MIZ-a i Etičkom kodeksu predstavlja povrede obveza radnog odnosa, odnosno, opetovano predstavljanje povreda radnog odnosa." Drugim riječima, ravnatelj prijeti liječnicima koji se bez usaglašavanja s ravnateljem usude iznositi istinu u medijima, da će, neovisno o kriznom trenutku i činjenici da ih bolesnici trebaju više nego ikada – možda zbog svog istupa u kojem govore istinu – dobiti otkaz. Ravnatelj čakovečke bolnice je dopis svim zaposlenicima uputio u nedjelju, 23. studenoga.
Ravantelj sisačke bolnice, dr. Tomislav Dujmenović, je pak nastupio u Dnevniku HRT-a, također 23. studenoga. "Dogodilo se da su naši kapaciteti bili prepunjeni, ali ni tada nismo bili sami, već na prvi poziv javio se resorni ministar i njegovi pomoćnici te smo uz njihovu pomoć prebacili jednog bolesnika u KB Dubrava, a sutra nas očekuju novi respiratori", naglasio je ravnatelj Dujmenović sjajnu podršku ministra zdravstva pred televizijskom kamerom javne televizije, a istup je završio i pozivom "osoblju" da se sa "svojim savjetima" jave Ministarstvu i da ne "šire ovakve priče". Nije se osvrnuo na navode da imaju probleme s respiratorima kojima je prošao rok trajanja. Nije ih niti demantirao.
'Ne možemo lagati'
Činjenica je, naime, da su na pozicijama ravnatelja svih bolnica u Hrvatskoj osobe izabrane prije svega po političkoj liniji, i da je to i u uvjetima koronakrize ostala linija komunikacije s lokalnim političkim čelnicima, županima, ili s Ministarstvom zdravstva i Stožerom. Stručnjaci iz dubina bolnica suočili su se s time da se sve manje čuje njihov glas, da "netko" s vrha počinje kreirati sliku o tome kako je sve u redu, bez razumijevanja stručnih problema o kojima oni mogu reći mnogo više.
"Ravnatelji su vezani prije svega na politiku, mnogi su aktivni članovi stranke na vlasti, HDZ-a, ili stranke na vlasti u županiji, oni su sigurno pod pritiskom očekivanja, o tome da moraju 'imati' određeni broj kreveta, da moraju poslati respirator kako znaju i umiju u neku drugu bolnicu, ili da bi bilo poželjno da ne naglašavaju probleme, o starim respiratorima ili o tome da se s nekim protokolima debelo zakasnilo…", kaže jedan od naših sugovornika iz dubine sustava, koji smatra da je ovo sijanje straha i inzistiranje da se kreira poželjna istina i objavljuje samo preko mreže ravnatelja – duboko pogrešno.
"Mi smo intelektualci, liječnici, ne možemo lagati. Možemo šutjeti i pokušavati otkloniti neke pogreške, upozoravamo kroz sustav, ali ne možemo šutjeti ako nas se ignorira. Nitko od nas ne smije tražiti da se pravimo da pogreški nema, da ih prikrivamo", kaže naš sugovornik koji je nakon ovog vala diktiranja modela komuniciranja o stanju u bolničkom sustavu izabrao anonimnost, da ne bi zaradio – opomenu i mogući otkaz.
