Još samo tjedan dana i SDP će dobiti novog predsjednika, Peđu Grbina ili Željka Kolara. Mada je nakon prvog kruga Željko Kolar, unatoč značajnom zaostajanju u broju glasova za Grbinom, izjavio da "još ništa nije gotovo", mnogi su SDP-ovci skloniji ustvrditi da – jest gotovo. Da su članovi, iako se u vrijeme vladavine Davora Bernardića odvijala dramatična promjena strukture članstva, a u prvom izbornom provele i komplicirane operacije revitalizacije određenih grupacija članova koji su godinama zaboravljali plaćati članarinu, ipak u tišini i diskreciji glasanja pokazali da su skloniji tome što nudi Peđa Grbin.
Nije bila nikakva tajna da je Željko Kolar, unatoč tome što je povremeno kritizirao rad Davora Bernardića i Predsjedništva koje ga je držalo na vlasti, kandidat kojeg je podržavalo najviše onih koji su stekli isturene stranačke pozicije upravo u tzv. Bernardićevoj fazi. Osim toga, on kao da je zaboravio da je na posljednjim parlamentarnim izborima, onima na kojima je SDP doživio poraz, bio i kreator izbornih listi i cijelog izbornog projekta, da ga se doživljava kao osobu koja se nije jasno oduprla i distancirala u vrijeme kada se možda još nešto moglo učiniti.
Kolar je zapravo postao svojevrsni predstavnik onog dijela SDP-a koji je vidio da mnogo toga nije u redu, ali je smatrao da se to može nekako zamaskirati, prelakirati i da birači to neće zapaziti. Kao kandidat bio je među lošijima u javno organiziranim sučeljavanjima, teško se uspijevao izvući iz činjenice da surađuje s Bandićem i bandićevcima, a njegova pragmatična vještina dogovaranja "sa svima" koju je izgradio kao župan, sada se pokazala više kao uteg nego kao prednost. Lider oporbene stranke morao bi biti vrlo jasno i jako oporben, a on je uz to krenuo najavljivati i još jednu kompliciranu operaciju "ako on postane predsjednik stranke".
Od prvog trenutka ponavljao je da predsjednik stranke ne mora biti kandidat za premijera, on je to smatrao dokazom da nema problem s taštinom, ali članovi stranke su uglavnom razumjeli da je to uvod u nešto drugo: Kolar bi bio predsjednik SDP-a, a onda bi "jednog dana" kandidat za premijera bio Zvonimir Mršić, bivši direktor Podravke, omiljeni stranački menadžer. Previše kombinatorike, onog što je upravo u vrijeme Davora Bernadića carevalo strankom. Sitni vez, s projekcijama za neko buduće vrijeme, nevezan za sadašnjost i činjenicu da izvan tog unutarstanačkog svemira postoji hrvatska stvarnost i percepcija stranke koja propada i koja se iz dana u dan sve više udaljava od statusa najjače oporbene stranke, one koja bi mogla preuzeti odgovornost za vođenje zemlje.
Peđa Grbin, uvjerljiv u prvom krugu izbora za šefa SDP-a
Tim Peđa je velikoj prednosti
S Peđom Grbinom promjena u odnosu na ono što se zbivalo u vrijeme Davora Bernardića i njegova Predsjedništva je posve sigurna. Naravno da mnogo toga nije jasno, posebno kako će točno izgledati ta promjena, ali neovisno o tome, članovi SDP-a su jasno pokazali da žele promjene, ne samo zato jer su njemu i ostalim kandidatima "promjene" (Ranku Ostojiću i MireliAhmetović) dali toliko glasova, nego i zato jer su za Predsjedništvo stranke izabrali glavne predstavnike iz njegova tima: potpredsjednici su Biljana Borzan, Sabina Glasovac, Ranko Ostojić i Siniša Hajdaš Dončić, a u Predsjedništvo su ušli još i Ivan Račan, Mišo Krstičević, Željko Jovanović, Mihael Zmajlović, Predrag Fred Matić, Kristina Ikić Baniček, Željko Sabo, Romana Jerković, Ivana Marković, Domagoj Hajduković, Jasenka Auguštin Pantek, Sara Medved i Biljana Gaća. Ukratko, dominira "tim Peđa", ali su ušli i gradonačelnici i načelnici iz tzv. Neretvanske skupine (grupacija koja je 2018. istupala jer je bila nezadovoljna načinom na koji je Bernardić vodio stranku) i – Željko Sabo, kao nesumnjiv dokaz da u stranci nije jasno kako bi trebala izgledati ozbiljna borba protiv korupcije.
No, istodobno dok se jasno pokazuje da se stranka okrenula prema Peđi Grbinu i promjenama u odnosu na ono što se gradilo u vrijeme Davora Bernardića i dvojice jakih potpredsjednika, Zlatka Komadine i Rajka Ostojića, u Saboru je već "zabetoniran" plod izbornih lista koje je kreirao upravo tim Bernardić: potpredsjednik Sabora je Rajko Ostojić, saborski zastupnici su dominantno osobe koje je birao Davor Bernardića, a predsjednik Kluba zastupnika Arsen Bauk kojeg se na ovim unutarstranačkim izborima vezivalo uz "šalabahter" tima Kolar, no on je tvrdio da se radi o "poluudbaškom" podmetanju i da zagovara glasanje po vlastitoj savjesti. I mjesta u Odborima su već podijeljena onako kako je to htio "tim Bero" – predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost je, primjerice, tajnik SDP-a, jedan od ključnih suradnika Davora Bernardića, Nikša Vukas.
Minsko polje u Saboru
Ako u drugom krugu doista pobijedi Peđa Grbin, a sada, nakon rezultata u prvom krugu i jasnog kursa koji su pokazali članovi stranke, bilo bi pravo čudo da bude drugačije – nema sumnje da će i novi predsjednik stranke biti dočekan u Klubu zastupnika slično kao što je bio dočekan i Davor Bernardić, kada je trebao rukovoditi Klubom zastupnika u kojem su dominirali kadrovi i prijatelji ZoranaMilanovića. Čekat će ga minsko polje, koje bi ga moglo ozbiljno iscrpljivati.
SDP, formalno, brojčano još uvijek najjača oporbena stranka, ući će tako u svoju novu fazu, s novim predsjednikom s najmanje tri teška izazova. Prvo, kako prebroditi tu sada već povijesnu SDP-ovu boljku, rat između saborskih zastupnika, zagovornika bivšeg predsjednika i bivšeg vodstva, s novim vodstvom na Ibleru.
Drugo, s obzirom na to da se u vrh stranke vraćaju jaki predstavnici Milanovićeve ekipe, kako riješiti odnos sa sadašnjim predsjednikom države Milanovićem, jer za cijelu stranku će, dakako, biti pogrešno ako postane samo sljedba, svojevrsna stranačka podrška Milanovićevim političkim akcijama.
Treće, kako nadvladati stari model funkcioniranja stranke, kako nametnuti kompetenciju, znanje i iskrenu želju da se radi za javni interes ispred opsjednutosti kriterijima tipa "stranački staž" i vječnog mjerenja što je tko učinio za stranku, pa i prešutio muljaže u "interesu stranke".
Ništa još nije gotovo, optimistično najavljuje župan Kolar koji će s Grbinom odmjeriti snage u drugom krugu izbora
Kako udaljiti SDP od HDZ-a?
Sva ta tri izazova novi predsjednik mora riješiti brzopotezno, jer iako se SDP-ovci vole držati svog unutarstranačkog svemira kao svetinje koju ne mogu razumjeti oni koji provire izvana, njihova budućnost ovisi prije svega o tome kako izgledaju – izvana. Čekaju ih i lokalni izbori na kojima bi se prostor djelovanja SDP-a mogao još više suziti, ali i trasiranje smjera za naredne parlamentarne izbore.
SDP se s novim predsjednikom mora odlučiti hoće li biti ozbiljna i jaka oporbena stranka koja je u stanju zagovarati i promovirati drugačije standarde od HDZ-a, ali u svim područjima, od zdravstva do gospodarstva, a ne samo oko "Za dom spremni". Ili je SDP ipak stranka koja je samo ideološki malo više lijevo od HDZ-a, ali nije u stanju pružiti suštinske i jasne dokaze da je spremna razgrađivati sustav koji sada već tri desetljeća opstaje na nepotizmu, klijentelizmu i korupciji. A upravo je u tom segmentu SDP proteklih godina znao previše puta proklizati u nejasnoću i dovesti do toga da se stalno pojavljuju nove političke snage koje tvrde da je SDP=HDZ.
Novi predsjednik stranke će zapravo morati poraditi najviše na tome da udalji SDP od svake sumnje da u mnogim segmentima počinje sve više sličiti HDZ-u ili je spreman na nekakvo dogovaranje i paktiranje s HDZ-om. Ili će se glasači okrenuti k onima kod kojih je mnogo jasnije da su suštinski drugačiji od HDZ-a.
