Sandru Zeljko, oni koji je znaju, opisuju kao ljubaznu, ugodnu i dragu ženu pa im ni na kraj pameti, komentiraju, ne bi bilo da bi se ona mogla naći u takvoj situaciji, piše Jutarnji list.
TKO JE SAMOZATAJNA TAJNICA OSUMNJIČENA U AFERI DNEVNICE? ‘Rekla mi je da ju je Saucha maltretirao i slao u ljekarnu po tablete’
"Radila je za četiri premijera, svi su je željeli, bila je profesionalna, vrijedna, pedantna", govore oni koju je poznaju.
Njezin životni put, ističu, nije bio nimalo lagodan i nisu primijetili da Zeljko u posljednje vrijeme ima više novca ili da na neki drugi način pokazuje bolju materijalnu situaciju. Štoviše, govore da ne posjeduje ni automobil jer da su im stvari, jedino što im je ostalo iz Vukovara, ukrali prije 10-ak godina.
"Naprotiv, više su bili gladni nego siti, kako bi se reklo u žargonu. Žive u tom stanu od 50-ak četvornih metara, ne znam je li u njihovu vlasništvu, ali znam da su prognanici iz Vukovara, isprva su u stanu živjele baka, majka te Sandra i mlađa sestra, ali baka je preminula prije nekoliko godina. Mislim da se s bakom i majkom pojavljuju i na televizijskim snimkama prilikom napuštanja Vukovara krajem 1991., kad su napuštale Vukovar s torbama, njezina majka je bila trudna sa sestrom, sve su tada izgubile", pričaju.
Nimalo im lakše, kažu, nije bilo ni u Zagrebu jer je Sandra Zeljko jedina radila i prehranjivala obitelj.
OTKRIVENO GDJE JE SADA PLENKOVIĆEVA TAJNICA: Nakon izbijanja afere prebacili je na drugo radno mjesto u državnoj administraciji
"Mislim da je djed završio u logoru. Uglavnom, imali su izuzetno težak životni put, ali Sandra je oduvijek odavala dojam sposobne poslovne žene, znam da govori jezike, služi se kompjutorom, ne znam je li se kasnije obrazovala, ali djelovala je izuzetno profesionalno i sposobno. Njezina majka je bolesna, nije im bilo lako, tim više me sve ovo šokira", kaže jedan sugovornik.
U zemljišnim knjigama Sandra Zeljko nije upisana kao vlasnica zagrebačkog stana u kojem živi, ali nisu upisani ni ostali sustanari jer se već godinama pokušavaju uknjižiti kao vlasnici, a to se oduljilo zbog nekih problema oko gradnje.
Što se tiče stana u Vukovaru, na adresi na kojoj Zeljko ima prijavljeno prebivalište, također nije njezina obitelj u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnik te na toj adresi stanuje druga obitelj koja se ne želi medijski eksponirati. O obitelji Sandre Zeljko zapravo u vukovarskim krugovima malo se zna jer se ona početkom 90-ih preselila u Zagreb te se nije vraćala.
Što se tiče mature Sandre Zeljko, ravnateljica Ekonomske škole u Vukovaru Mira Majstorović nije udovoljila našem zahtjevu za uvid u Matičnu knjigu škole, ali nam je potvrdila da ona nije maturirala u Ekonomskoj školi u Vukovaru u školskoj godini 1991./92.
"Ne možemo vam pokazati Matičnu knjigu. Takav smo stav zauzeli u školi na upite brojnih medijskih kuća", rekla je ravnateljica, koja je upitana može li barem reći nalazi li se u Matičnoj knjizi ime Sandre Zeljko odgovorila potvrdno, za razliku od odgovora na pitanje: “Je li gospođa Zeljko maturirala?”
"Nije", odgovorila je ravnateljica na kraju razgovora.
Zeljko je, podsjetimo, u studenome 1992. godine na Općinskom sudu u Vukovaru s privremenim sjedištem u Zagrebu ishodila rješenje u kojem stoji da je u školskoj godini 1990./91. završila srednju ekonomsku školu u Centru za usmjereno obrazovanje “Edvard Kardelj” u Vukovaru i stekla zvanje ekonomskog stručnog radnika.
Takve potvrde izdavale su se brojnim Vukovarcima, ali i drugim hrvatskim prognanicima tijekom Domovinskog rata koji zbog objektivnih okolnosti nisu mogli pribaviti originalne svjedodžbe, diplome, pa čak i vozačke dozvole, koje su im ostale u domovima iz kojih su protjerani. No, za njih je netko morao posvjedočiti izjavom i potpisom pod punom materijalnom, moralnom i kaznenom odgovornošću.
Zeljko je rješenje izdano temeljem izjave izvjesnog Borisa Martića, bivšeg učenika iste škole, a u spis su priložene i izjave profesora Jelene Ambrinac i Zdravka Pehara, iako oni pisane izjave nisu potvrdili na sudu, s obzirom na to da nisu dobili poziv za sudsku raspravu na kojoj se o tome odlučivalo.
Štoviše, profesori kažu da se imena Sandre Zeljko i ne sjećaju.
Sudsko rješenje izdano joj je za potrebe zaposlenja, no nepoznanica je za koje radno mjesto.
Nije poznato ni je li Zeljko nakon 1992. godine negdje drugdje maturirala i stekla diplomu, kao ni je li prilikom zapošljavanja u Vladi Republike Hrvatske priložila sudsko rješenje o završenoj školi iz 1992. godine ili neki drugi dokument kojim dokazuje stručnu spremu.
