Hrvatski poduzetnik i matematičar Nenad Bakić redovito putem Facebooka prati i komentira situaciju s epidemijom koronavirusa u Hrvatskoj i svijetu. Tako je u utorak iznio jednu intrigantnu tezu - da je Hrvatska "evidentno u švedskom modelu". Upravo je njihov model borbe protiv pandemije, totalno drukčiji od onog kojeg je prihvatila većina zemalja, žestoko kritiziran zbog neuvođenja karantene i drugih restriktivnih mjera te visoke početne smrtnosti starijih osoba. No, dok se svijet u ovom trenutku suočava s rastućim brojem novozaraženih, koji nagovješćuje drugi val pandemije, Šveđani sve drže pod kontrolom.
Kako je onda Hrvatska najednom, s porastom broja novozaraženih, odlučila prihvatiti švedski model i sve rizike koje on nosi? Bakić je kritičarima i skepticima, kao argument svojoj tvrdnji ostavio istraživanje o kontroli pandemije koje su proveli stručnjaci iz četiri različite medicinske, sveučilišne, pa i energetske institucije te jedan neovisni analitičar. Prenosimo najvažnije zaključke tog istraživanja.
U samom uvodu švedski stručnjaci ne negiraju zdravstvene, ekonomske, društvene i druge implikacije pandemije koronavirusa, no ističu kako se protiv nje moguće boriti na dva načina. Prvi način je ublažavanje, odnosno usporavanje, ali ne i nužno zaustavljanje širenja epidemije, s naglaskom na smanjenje vršne potražnje za zdravstvenom zaštitom, istodobno štiteći one koji su najugroženiji. Drugi način je suzbijanje, čiji je cilj preokrenuti rast epidemije, smanjujući broj slučajeva na niske razine i održavajući tu situaciju unedogled.
Iz samog opisa je jasno za koji su se model Šveđani odlučili i zbog čega je on bio kritiziran. Naime, mnogi su se inozemni mediji, stručnjaci, pa i neke vlade, čudili što su u Švedskoj tijekom prvog vala pandemije radile škole, vrtići i kafići, što su bila dopuštena okupljanja do 50 osoba i što policija nije tjerala veće grupe ljudi na otvorenim površinama. Podsjetimo, u Hrvatskoj je organizirana online i televizijska nastava, kafići i restorani nisu radili gotovo tri mjeseca, a policijske su patrole bile toliko učestale, da su na internetu osvanule maštovite pošalice s njima. Nastava u školama će početi 7. rujna, policijskih patrola više nema, kafići i restorani rade, iako su ograničenja okupljanja još uvijek na snazi, što je donekle slično švedskom modelu na koji se Bakić referira.
Žrtvovanje starijih osoba
Ozbiljniji kritičari su upozorili da Švedska žrtvuje svoje starije sugrađane zbog postizanja imuniteta krda, odnosno, kako su istraživači naveli, postizanja imuniteta kod dovoljnog broja zaraženih ljudi (oko 40 posto populacije), čime se širenje bolesti uspori, pa čak i prestane nakon ukidanja restriktivnih mjera. Iako je točno da je broj preminulih u prvom valu bio veći od onih u susjednoj Danskoj, Norveškoj i Finskoj, bio je daleko manji nego, recimo, u Velikoj Britaniji, Španjolskoj i Belgiji.
"Strategija Švedske agencije za zdravstvo prije svega ima za cilj zaštititi ljude starije od 70 godina i izbjeći preopterećenje zdravstvenog sustava. Postalo je jasno da čvrsta karantena ne štiti stare i slabe ljude koji žive u domovima - populaciju zbog koje je karantena zamišljena. Niti smanjuje smrtnost od COVIDA-19, što je vidljivo kada se uspoređuju iskustva Velike Britanije i drugih europskih zemalja. Stoga su rasprave u Švedskoj usmjerene i na druge ciljeve, poput pružanja mogućnosti za tjelesnu aktivnost, održavanja važnih društvenih funkcija i zadovoljavanja dječjih potreba. Ambicija je pronaći strategije provedbe koje smanjuju prijenos COVIDA-19 i postižu druge važne zdravstvene ciljeve", ističu švedski znanstvenici.
Iako je iz statistika jasno da je 89,1 posto od ukupnog broja preminulih bilo starije od 70 godina, kao i da je smrtnost bila veća u prvim mjesecima pandemije kako bi se uspostavio imunitet krda, zbog čega je švedski model doživio tolike zamjerke, statistike pokazuju da je gotovo polovica preminulih imala neku kardiovaskularnu bolest, a čak 78,3 posto preminulih je imalo problema s visokim krvnim tlakom. Čak 27,7 posto ih je imalo dijabetes, a 14 posto neku drugu respiratornu bolest. Javno dostupni podaci pokazuju i da je čak 57,8 posto preminulih do 13. kolovoza imalo dvije ili više drugih bolesti, odnosno, kako u našem Stožeru kažu, komorbiditeta, dok svega 15,5 posto preminulih nije imalo niti jedno drugo oboljenje. Uz to, 46,7 posto preminulih je živjelo u nekom obliku socijalne ustanove (primjerice, domovima za starije), dok je 25,3 posto primalo pomoć u kući. No, to se pripisuje ozbiljnim nedostacima u borbi protiv pandemije, koji su otkriveni u čak 10 posto domova za starije. Za usporedbu, inspekcije dvaju ministarstava nisu utvrdile propuste u Domu za starije osobe u Splitu, u kojem je od početka travnja do 18. svibnja bilo zaraženo 69 osoba, a preminulo je njih 18.
Regionalni pristup po uzoru na Švedsku
Ovako detaljne statističke podatke teško je pronaći na mrežnim stranicama hrvatskih tijela zaduženih za borbu protiv koronavirusa. Dijelom je za to odgovoran i način njihove organizacije. Naime, dok u Hrvatskoj glavnu riječ vodi Nacionalni stožer civilne zaštite, tijelo sastavljeno od političara te stručnjaka iz područja zdravstva i sigurnosti, od kojih neki nose i stranačke iskaznice, zbog čega ga se često proziva parapolitičkim tijelom i propituje ustavnost donošenja njegovih odluka, u Švedskoj je situacija sasvim drugačija.
Nikakvog Nacionalnog stožera nema. Ondje je glavna Švedska agencija za zdravstvo. No, čak niti ona ne može regulirati donošenje odluka na lokalnoj ili regionalnoj razini, osim ako parlament ne izglasa drugačiju odluku. Lokalna i regionalna samouprava, tako, može s visokim stupnjem autonomije, ali unutar zadanih zakonskih okvira i javnih politika, neometano donositi odluke. Vlada u tom modelu nema apsolutno nikakve ovlasti, jer je, primjerice, ministru zdravstva zabranjeno utjecati na rad Agencije za zdravstvo. Ono što tamošnja vlada može učiniti jest donositi legislativne odluke o zabranama te o primjerice, potporama gospodarstvu, ali isključivo na traženje stručnih tijela, odnosno agencija.
Osim toga, Šveđanima kojima nije potrebno bolničko liječenje na raspolaganju još uvijek stoji infobroj 1177, a za pitanja se mogu obratiti i putem interneta, dok je u Hrvatskoj, jedinstveni broj za koronavirus 113 bio ukinut od 29. svibnja do 1. rujna, a chatbot Andrija zaboravljen.
Zbog čega je Bakić, onda naveo da je Hrvatska prihvatila švedski model? Upravo zbog toga što se Nacionalni stožer civilne zaštite odlučio donošenje epidemioloških mjera prebaciti na županijske i lokalne stožere. Takav regionalni pristup zasad je rezultirao strožim mjerama u šest županija, no sve su mjere uglavnom istovjetne i ne razlikuju se mnogo od županije do županije. Hrvatsko poimanje neometanog donošenja odluka podrazumijeva i to da lokalni ili županijski stožeri moraju dati na uvid svoje nove mjere Nacionalnom stožeru, a ovi onda po automatizmu stavljaju potpis na odluku o provođenju.
Bespogovorni mentalitet
Stručnjaci ističu da su pri postizanju željenog cilja u borbi protiv pandemije, čak i s mnogo manjim brojem zaraženih i preminulih od početnih predviđanja, pomogle još dvije stvari. Naime, švedski se proračun u 85-postotnoj mjeri puni kroz poreze, a za zdravstvo je 2018. izdvojeno 10,9 posto BDP-a. Za usporedbu, Hrvatska je samo godinu dana ranije, 2017., prema podacima Eurostata, izdvojila svega 6,6 posto BDP-a za zdravstvo. Druga i puno bitnija stvar je švedski mentalitet.
Naime, u kulturološkom smislu Šveđani iznimno cijene sekularno-racionalne vrijednosti te samoizražavanje kao način artikulacije mišljenja. Tako u nedavnom istraživanju, povezanom s javnim mnijenjem samih Šveđana o švedskom modelu, čak 87 posto ispitanika ima "visoku razinu povjerenja" za istraživače i stručnjake koji javno govore o koronavirusu, sugerirajući visoku vrijednost "stručne moći" u oblikovanju politika i strategija za upravljanje pandemijom. Također, postojala je visoka razina (od 60 do 80 posto) povjerenja javnosti u Agenciju za zdravstvo i zdravstveni sustav.
"Većina se stanovništva pridržavala ovih smjernica, a stranci koji žive u Švedskoj često bi komentirali da takav pristup neće funkcionirati u njihovim zemljama", ističu znanstvenici, pojašnjavajući kako epidemiološke preporuke, vjerojatno zbog razlika u mentalitetu, nisu zaživjele u drugim etničkim populacijama. "Ovaj je izazov već prepoznat i razvijene su metode kako to prevladati, no te metode nisu primijenjene. Nadamo se da će bolni uvidi iz ovoga dovesti do proaktivnijeg upravljanja ovim u budućnosti", pišu stručnjaci.
Strategija utemeljena na dokazima
"Švedska strategija za borbu protiv pandemije može se okarakterizirati kao utemeljena na dokazima i u uskom partnerstvu između vlade i društva, izgrađena na uzajamnom povjerenju i dajući odgovornost pojedincu. Već naglašava da se puno može postići dobrovoljnim mjerama (preporukama). WHO je također primijetio švedski način i predložio ga kao budući model.
Zdravstveni sustav u zemlji nikada nije bio preopterećen i stoga je moguće zaključiti da je 'poravnanje krivulje' bilo uspješno. Međutim, o relativno visokoj smrtnosti starijih osoba u usporedbi s drugim nordijskim zemljama mnogo se raspravljalo i raspravljalo. Hoće li uspjeh strategije ovisiti o razini ograničenja, tek treba odgovoriti, ali već je očito da ta korelacija nije koherentna; sporadična povezanost represivnih mjera i smrtnosti još je uvijek pod utjecajem, što je tipična epidemiološka pojava, i mnogih drugih čimbenika, npr. gustoće naseljenosti, organizacije zdravstvene zaštite i socijalne skrbi, veličine kućanstva, udjela ranjivih skupina stanovništva i starijih osoba, načina života (pušenje) i čimbenika rizika okoliša (onečišćenje zraka), turizma i obrazaca putovanja, čak i sposobnosti reorganizacije radnih praksi (rad na daljinu), što će se morati uzeti u obzir da bi se dobila potpunija slika.
Neizbježno se pojavljuje sve više analiza koje rasvjetljavaju pitanja koja se tiču zdravstvene i socijalne skrbi u vezi s utjecajem pandemije u smislu incidencije, hospitalizacije, rehabilitacije, smrtnosti, prekomjerne smrtnosti, očekivanog trajanja života i uzročnosti (umiranje od koronavirusa u odnosu na umiranje od drugih bolesti). Međutim, postoje i drugi čimbenici koje treba uzeti u obzir prilikom dizajniranja i ocjenjivanja strategija, uključujući poremećaje u zdravstvu i obrazovanju u zemljama s postojećim restrikcijama (koje su imale relativno manje posljedice u Švedskoj), rizike za mentalno zdravlje, nasilje, kriminal i kršenje ljudskih prava, kao i šire analize utjecaja na nezaposlenost, gospodarstvo i druge sektore", zaključuju švedski stručnjaci u svom istraživanju.
Situaciju s koronavirusom u Hrvatskoj i svijetu iz minute u minutu možete pratiti OVDJE.
