Svi oni kojima je dosadio Sanader u glavnoj ulozi krivca, mogu s nama zaigrati igru Zarotirajmo Pedra iliti Država protiv glavnog državnog odvjetnika.
Bajiću, jao, nema tko da sudi, odnosno to je vrlo, vrlo teško jer tko može istražiti istražitelja? A ako je Oliver Frljić mogao suditi Vojislavu Koštunici na kazališnim daskama, zašto ne bismo i mi takvo što pokušali na bespućima interneta, iz čiste šege. Zapravo je lakše nego što se čini.
Možemo ga "otvoriti" porukicama koje je slao novinarima ili Sanaderu? Ili ne? Možda je čovjek samo pretjerano komunikativan. Bolji način mogao bi biti iznošenje dijela izlaganja Vladimira Šeksa o njegovom izvješću: "HDZ će podržati izvješće rada Državnog odvjetništva za 2011. zbog uspješne i efikasne borbe protiv korupcije i organiziranog kriminaliteta."
I tu ga pred imaginarnim sudskim vijećem stisnemo: "Pa, gospodine Bajiću, s obzirom na povijest citirane stranke, kako objašnjavate ovakvu naklonost...", i tako dalje i tako bliže.
Korupcija
Svaki sudac koji je iole bio budan od nezavisnosti naovamo, prihvatio bi ovo kao čisti šah-mat. No, s obzirom da je država pokazala da je zubata kad su u pitanju pojedini optuženici, priča se može dodatno proširiti. Zamislimo da se Bajić brani sam. Nasuprot ima vještog državnog odvjetnika, prilagođenog današnjim vremenima uprizoravanja showa u sudnici, nadarenog mješavinom teatralnosti i didaktike, koji približava sudskom vijeću razmjere zločina optuženog.
"Korupcija je riječ od koje nam se pomalo spava, povraća, histerično smije i/ili tuče glavom o zid, ovisno o tom jeste li flegmatik, melankolik, sangvinik ili kolerik", rekao bi, na što bi se crne mantije za povišenim stolom nesvjesno mašile glave ili želuca.
"Seljačka definicija bi joj glasila ovako: 'Ja tebi dam malo para, a ti mojoj firmi daj puno javnih para.' Razgovor se, dakako, vodi između privatnog subjekta i tijela javne vlasti", nastavlja odvjetnik.
Koštao si nas para, Bajiću
"Kad se ništa godinama ne poduzima da se takve nagodbe prekinu, onda se iz lokalnih i državnih proračuna – koje smo pod prijetnjom ovrhe dužni puniti htjeli-ne htjeli – izlijeva jako puno love. Da, gospodine Bajiću, koštali ste nas para i para!", rekao bi prijeteći kažiprstom.
"Da, ali lani smo oduzeli 79 milijuna kuna protupravno stečene imovinske koristi", vratit će mu Bajić.
"Bitch please! Da nije bilo vas, gospodine Bajiću, bi li nam bio potreban veći PDV?", pitao ga je, uz dozu pretjerivanja, a onda nastavio obraćajući se publici: "Da nije bilo stendBajića, koliki bi bio vanjski dug? Da nije bilo Bajića, koliko bi nam koštale autoceste? Bismo li morali iznova i iznova sanirati Hrvatsku poštansku banku, dok se Protega lijeno proteže na terasama u centru grada?"
Sličiti na ličioca
Mrcvarenje se nastavlja pitanjima koliko je novca bačeno kroz izravne nagodbe, na podmirivanje kojekakvih kooperanata po dodatku 2.B Zakona o javnoj nabavi samo zato što su bili dobri s pravim ljudima. Pa se onda dotiče i ekipa iz Hrvatskih autocesta, koja o tome jako puno zna, a kojoj je Bajić na dušu tovario kojekakve tričarije, pored vrištećih umnogostručivanja cijena asfaltnih traka.
"Jeste li Vi, gospodine Bajiću, po struci pravnik ili ličilac?", postavljeno mu je pitanje.
"Pravnik", odgovara.
"Pa što ste onda pored svega što se zbivalo u HAC-u zapeli praktički samo za farbanje tunela? Zašto ste godinama farbali fasadu – da citiram Balaševića – dok su temelji klizili?", poentira.
Radna mjesta
Državni odvjetnik tad s gađenjem podsjeća sudsko vijeće na sve godine koje se Bajić šepurio s Jadrankom Kosor, Ivom Josipovićem i Zoranom Milanovićem zbog izmjena Ustava i zakona po pitanju nezastarijevanja kriminala u pretvorbi i privatizaciji.
"Da nije bilo Bajića, koliko radnih mjesta ne bi bilo izgubljeno?", kaže državni odvjetnik, a Bajić ustane na noge i drekne:
"Ja nisam odgovoran ni za jedno radno mjesto, to mi ne možete napakirati!"
"O, da, možemo. Ako je Vama Sanader potpao pod ratno profiterstvo, bogami ćemo i mi pokušati sagledati ovu optužbu iz pozicije sindikata. Pozivam svjedoka, vođu sindikata M. I.", kaže predstavnik DORH-a.
Sindikalac sjeda i iznosi samo par stavova o posljedicama kriminalne privatizacije i pretvorbe, te izostanka progona temeljem nalaza Državne revizije. Osnovna posljedica je potpuno pomanjkanje povjerenja u državne institucije, kaže on, a Bajić koluta očima.
"Mislili smo da će, kad se izmijeni Ustav, DORH automatski otvoriti sve slučajeve koji su zbog zastare obustavljeni na sudu. Ali to se nije dogodilo. Druga posljedica je što su ljudi koji nemaju veze s privredom uzeli firme i onda ih upropastili – čak ne toliko kriminalom koliko nesposobnošću. To je bio strašan udarac našoj ekonomiji", nabraja sindikalac ističući da se možda nešto dalo i spasiti da je bilo političke volje. Ponavlja i sto puta ponovljen podatak – od 1.556 kompanija koje je obradila Revizija, nepravilnosti su utvrđene kod visokih 95 posto, a one su se u procesima pretvorbe i privatizacije riješile 60 posto zaposlenih.
"To su paušalne ocjene, nemate nijednog materijalnog dokaza da sam ja odgovoran! Ovo je lov na vještice!", viče Bajić.
"Vičite, gospodine Bajiću, vičite. Vikali su i Srbi u Lori, pa ih nitko nije čuo", odgovara mu državni odvjetnik.
Zatvoreni krug indicija
Kad bi zaista došlo do suđenja ove vrste, Bajić bi mogao biti osuđen za zlouporabu položaja i ovlasti – u političke svrhe umjesto korištenja istih za zaštitu državne imovine i njenih interesa. U slučaju da se stvarno ispostavi da državnom odvjetništvu manjka materijalnih dokaza, sudac tezu o lovu na vještice uvijek može demantirati na sljedeći način:
"Zatvoreni krug indicija govori o tome da ste se teško ogriješili o svoju dužnost, a kao što je to bilo i u slučaju Vladimira Zagorca, smatramo da vas unatoč pomanjkanju materijalnih dokaza možemo proglasiti krivim."
