Sve do ovog vikenda samo su dobro upućeni u političke križaljke i odnose unutar SDP-a znali tko je, zapravo, SDP-ov gradonačelnik Raba (mimo lokalnih otočnih okvira) i na koji je način dolaskom Kukuriku koalicije na vlast promoviran u visoku politiku na nacionalnoj razini. Tada je među tisućama imenovanja osvanulo i ono Zdenka Antešića, koji je došao na mjesto zamjenika ministra golemog Ministarstva prometa. Bio je samozatajan, pa ga ni na tom mjestu šira javnost nije prepoznala kao osobito utjecajnu ličnost. Tek su kroničari SDP-ovih unutarstranačkih odnosa kratko zabilježili da je riječ o čovjeku koji je blizak premijeru Zoranu Milanoviću, a neslužbeno se spominjalo i da je premijer znao ljeti navratiti kod njega na odmor.
Zašto se čeka Milanović?
One koji su raspolagali tim informacijama nije začudila Antešićeva izjava da "još ne razmišlja o ostavci jer čeka Milanovića". A o čemu bi to Milanović trebao presuditi? Antešić se u dva dana uvalio u dva velika problema. Prvi ima "samo" moralnu dimenziju jer je otkriveno da je, kao čovjek težak oko 30 milijuna kuna (uglavnom u naslijeđenim nekretninama), na jedan dan zatražio umirovljenje kako bi ostvario beneficije na grbači poreznih obveznika. Već sutradan umirovljenik Antešić vratio se svojim političkim sinekurama na kojima je sada mogao spokojno čekati povlaštenu mirovinu.
Tako se Antešić našao uz bok Vladimiru Šeksu (HDZ), koji je sličnu akrobaciju napravio u siječnju ove godine. Šeksu i stranci iz koje dolazi teško da je to moglo naštetiti jer nakon sveopće pljačke koju su izveli ljudi iz njihovih redova, Šeksova pohlepa bila je mačji kašalj. Njegovoj političkoj karijeri ionako je došao neminovan kraj, pa bi se moglo reći da nije imao što ni izgubiti jer o ugledu kao kategoriji, nakon svih afera, HDZ-ovci još godinama mogu samo sanjati. Utoliko je tragikomičan i komentar šefa HDZ-a Tomislava Karamarka o slučaju Antešić, koji je, valjda računajući na kolektivnu amneziju, zaboravio na slučaj Šeks. Ili je u njegovoj rečenici: "Što je dopušteno bogovima, nije dopušteno anđelima", koju je ponudio kao uvod u komentar, Šeks zapravo dobio ulogu boga.
Kajinova rečenica za antologiju
Nešto lošije prošao je Damir Kajin (IDS), koji je također požurio preduhitriti zakonsko rezanje zastupničkih beneficija, te je zatražio umirovljenje na jedan dan. Političar koji je godinama uspješno igrao rolu pučkog tribuna i 'jednog od nas', preko noći je postao vrlo antipatičan i od svih njegovih izjava i stavova mnogima će u sjećanju, nažalost, ostati ona da nije "stupido" i "idiot" da ne iskoristi priliku i osigura si stare dane. Slučajno ili ne, nekako je nakon tog događaja Kajin ispario iz medija, rijetko ga se naziva kako bi dao mišljenje o nekom pitanju iako se on donedavno uvrštavao u "obavezne likove".
Antešić bi mogao proći još najgore. Kod njega je situacija složenija jer ne samo da je član stranke na vlasti, nego su ga mediji još i svrstali u svojevrsni unutarnji krug blizak premijeru. Premijer je pak na daleko bezazlenijem slučaju maila Mirele Holy istrenirao strogoću i sad teško da će moći uzmaknuti. Antešićevu situaciju dodatno otežava drugi problem u koji se uvalio. Otkriveno je da je svojoj teti (majčinoj sestri) odobrio plaćanje smještaja u domu za starije.
'Moral je sklisko područje'
Sam Antešić je potvrdio da je njegovoj pokojnoj teti Mariji Halilović Grad Rab od 2001. plaćao smještaj u staračkom domu, na što je potrošeno ukupno oko 122 tisuće kuna. Postojao je i plan da se porezni obveznici iz Raba obeštete na način da se grad upiše na imovinu gospođe Halilović, ali to se nikada nije dogodilo. Antešić je priznao da je slučaj njegove tete bio jedini takav na Rabu, ali se branio da je ona bila težak socijalni slučaj. Očekivano, Antešić tvrdi da mu cijelu priču smještaju politički oponenti, premda je potvrdio sve detalje slučaja. Kad je riječ o umirovljenju na jedan dan radi stjecanja povlaštene mirovine, Antešić, čija se imovina procjenjuje na oko 30 milijuna kuna, još je maštovitiji.
Ravno na stražnjicu
"Ako ćemo razgovarati o moralu, to je dosta sklisko područje", mudro je zaključio Antešić, čija iduća rečenica pokazuje da uopće ne razumije u čemu je problem: "U tom trenutku nisam smatrao da griješim, a s današnje perspektive, možda bih drugačije postupio." Jedino što se promijenilo od tada do danas je što je priča izašla u javnost, a on se našao pod svjetlima reflektora. Da nije bilo toga, on bi i dalje mislio da mu i od grada plaćen dom za tetu i povlaštena mirovina moralno i zakonski pripadaju. Da nije tako ne bi čekao da se šef Milanović vrati iz New Yorka i presudi o nastavku njegove političke karijere, nego bi shvatio da se ovaj put moralno nepovratno poskliznuo i pao ravno na stražnjicu.
