Zagrebački Ramirez nije uspio prevazići hendikepe ni na svom trećem albumu koji je, dapače, od istih stradao znatno više od svojih prethodnika.
Svirački, grupa napreduje iz godine u godinu iako im korištenje sampleova zaista nije trebalo, pogotovo jer očito ni sami ne znaju što bi s njima učinili. Gitare su napravile dodatni iskorak prema indieju, uz post-punk revival Editorsa i Radio 4 kao najčešći oslonac, što je ujedno i jedini pravi plus "Divova i kamikaza".
Kobna pogreška, međutim, napravljena je pri izboru pjesama. Naime, "njonjavi" glas Aljoše Šerića sasvim korektno funkcionira u laganim stvarima, što je kristalno jasno demonstrirao u off-projektu Pavel, no takvih ovdje gotovo i nema. Za brže i žešće brojeve Šerićev vokal jednostavno nema snagu pa su glazbeno impresivnim "Fantastično, bezobrazno" i "Učini nešto danas" Ramirez sebi zabili priličan autogol.
Veliki problem postaju i tekstovi - poetika grupe uvijek je bila u najmanju ruku dvojbena, no sada im stihovi i nazivi pjesama često djeluju potpuno nerazumljivo, odnosno kao gomila nepovezanih metafora i neuspješnih pjesničkih figura. Time su prišli skroz blizu hermetičnosti Ripperovih posljednjih albuma, no kod Pipsa nerazumljive tekstove ipak često prate netipična glazbena rješenja.
"Divovi i kamikaze" najslabija je ploča Ramireza i potencijalna karta za ulazak u niži razred hrvatske rock'n'roll scene.
