Net.hr vam predstavlja svoj vremenski stroj koji će vas svakoga dana voditi kroz povijest sporta, u različite dijelove svijeta. Zaplovite s nama u dane kad je Pele igrao na Maksimiru, zašto se u Hrvatskoj počeo igrati hokej, što je bilo Del Pieru da Bokšićuukrade auto, zašto je Divac varao na Gripama, kako su Dinamo i Hajduk rušili engleske velikane...Košarkaški klub iz Splita, pod imenom Jugoplastika, Pop 84 i Split svojedobno je harao europskom košarkom. Trostruki prvak Europe, i to svake godine iznenađujuće, jer nikad nije bio favorit u finalnom turniru.
Međutim, u ovoj priči nećemo se baviti s tri europske krune splitskih košarkaša, nego sa zanimljivostima iz finala 1989. godine. O vrhovima Europe ćemo drugom zgodom, najbolje za godišnjicu, negdje u travnju mjesecu...
Splitski je klub bio prvak 1988. godine, u finalu play-offa je nadvisio Partizan 2-1 u pobjedama (Split 101:79, Beograd 80:86, Split 88:67). Bio je to početak trijumfalnog niza momčadi pod vrodstvom trenera Božidara Maljkovića. Uostalom, odmah iza tog trijumfa Jugoplastika je prvi put postala prvak Europe.
No, tema ove priče je finale s Partizanom 1989. godine. Beograđani su se tada motivirali, želeći uzvratiti Splićanima za lanjski poraz i oduzeto prvenstvo.
Imali su Beograđani sjajnu momčadi, igrali su zajedno Divac, Paspalj, Đorđević, Danilović, Grbović, Obradović, Nakić, Pecarski. Jugoslavenska klupska košarka tada je bila toliko jaka da bi i Partizan zacijelo bio europski prvak da je, kojim slučajem, bio prvak Jugoslavije. Kod Splićana su bili Kukoč, Rađa, Perasović, Ivanović, Sobin... Kakva NBA liga?
Te 1989. godine u predvečerje opasnih političkih pokreta i mijena, kada se i sport gledalo kroz druge naočale, a ne kroz one bistre sportske, taj finale je bio posebno opasan, nabrijan kako danas vole reći mladci. Finale ovog doigravanja igralo se do tri pobjede. U prvoj utakmici u Beogradu Splićani su tijesno pobijedili sa 74:73, u drugoj utakmici u Splitu, u velikoj dvorani na Gripama, Splićanima je bilo teže od očekivanja, teško su se nosili sa sjajnom Partizanovom postavom i pred kraj utakmice rezultat je praktički bio neodlučan. Spremala se burna i neizvjesna završnica, ali...
Da, ali.., Netko je pogodio novčićem stamenog Vladu Divca, koji je ostao ležati na parketu. I to veoma dugo. Uz silnu buku i vikanje košarkaši Partizana zajedno sa svojim rukovodstvom u trenutnku su pobjegli s parketa, bez signala suca da se utakmica prekinula.
Uzalud su bila preklinjanja suca, delegata i ostalih da nastave utakmicu. Iz svlačionice nitko nije želio izaći. Utakmica je registrirana pobjedom splitskih košarkaša po trenutnom 75:70 rezultatu, a Partizan je snašla kazne neigranja treće utakmice i praktički je splitska momčad postala prvak s tri pobjede.
Prošlo je od toga više od 20 godina, a još s tog događaja tek danas na scenu izbijaju detalji što se praktički zbilo. Pa, tako Divac danas zna reći, nerijetko po medijima...
"Bila je to prava utakmica, junak na junaka. U posljednjih 30 sekundi svatko je imao prigodu za pobjedu. Netko je iz gledališta bacio novčić, pogodio me u glavu, ali iskreno, nije to bila ozljeda zbog koje ne bih mogao da nastavim utakmicu. Ali, rukovodstvo je naredilo povlačenje sa terena! Poslušali smo, morali smo, ali nitko nam nije rekao da ćemo biti kažnjeni neigranjem treće utakmice, i da će splitska momčad naslov dobiti bez borbe. Netko je u Partizanu zbog toga morao snositi odgovoronost, ali nitko nije!", priča danas predsjednik Srpskog olimpijskog odbora.
Vlade Divac danas na sportski način razmišlja da je Partizan imao šansu preokrenuti finale, jer još je u igri bila jedna utakmica, pa da se i izgubila ova u Splitu, s onako snažnom momčadi sve je bilo moguće. Bolje ikad nego nikad, nije na nama da sudimo kako je i što trebalo biti, ali jedno možemo prosuditi.
Bila je to atomska košarka koja se na ovim prostorima nikad nije ponovila ni u desetopostotnom obimu. I točka.
arti-200912200241006 arti-200912190055006 arti-200912180002006 arti-200912160235006
