PREDJELO
Slovačka - Paragvaj 'Svatko spominje moje ime / Da li to zbog toga jer sam vrlo lijep? / Možda sam napadač', stihovi su njemačkog benda Sportfreunde Stiller koji je svom idolu Roqeu Santa Cruzu posvetio pjesmu Ich, Roque, a u stvari i u spotu pojavljuje se i sam Roque. Ako bi birali najluđu suludost vezanu uz život nekog igrača sa SP-a, u konkurenciju ulazi Aurelio De Laurentis, predsjednik Napolija koji je upozorio svoju zvijezdu, slovačkog reprezentativca Mareka Hamsika, slijedećim riječima da mu ne bi bilo pametno ići u Chelsea: 'Englezi žive loše, jedu loše, a njihove žene ne peru genitalije. Za njih, bidet je misterija'. Hamsik se jako uplašio i još igra u Napulju, no ipak, najbolja fora kod Slovaka je njihovo lijevo krilo Vladimir Weiss koji je sin izbornika Vladimira Weissa i unuk Vladimira Weissa, bivšeg reprezentativca Čehoslovačke.
GLAVNA JELA
Italija - Novi Zeland Reprezentacija zemlje čija je liga osnovana tek 2004. nema baš neke šanse protiv svjetskih prvaka, ali poznavajući Talijane koji svako prvenstvo jedva prođu grupu pa onda ili ispadnu pod sumnjivim okolnostima ili postanu svjetski prvaci, moglo bi biti dramatično. Dok su sve oči uprte u Južnu Afriku, Rafa Benitez je potiho postao novi trener Intera.
Brazil - Obala BjelokostiDidier Drogba zvani Tito – nazvala ga tako majka koja je obožavala Josipa Broza, apsolutno je najhumaniji igrač Svjetskog prvenstva. Prije par mjeseci darovao je 3 milijuna funti, cjelokupan iznos sponzorskog ugovora s Pepsijem za dovršetak bolnice u Obali Bjelokosti, no ta lova je samo dio Drogbinih financijskih poteza. Kroz Didier Drogba Foundation neprestano pomaže i financira, a i kreće u gradnju još bolnica i škola. Nikada niti jedan igrač u povijesti nogometa nije darivao novaca koliko Drogba.
PRILOZI
Zdravstveni naputci u Hong Kongu Vlada Hong Konga izdala je slijedeće zdravstvene naputke na što bi sve njihovi stanovnici trebali pripaziti tijekom SP-a - Piti puno vode ili laganog čaja, smanjiti sadržaj alkohola dodavanjem leda, ne naručivati runde, jesti manje čipsa i kokica, ako se osjetite zadihanim ili preuzbuđenim – napravite nekoliko vježbi razgibavanja, duboko dišite i pijte vodu.
Ibis FC Jedan vrlo očajan brazilski klub. Igraju u drugoj ligi države Pernambucano i sami sebe zovu najgorim klubom na svijetu. Klub je osnovao Onildo Ramos, vlasnik tekstilne kompanije, a daje mu ime Ibis zbog opake opsesije egipatskom mitologijom. Iako je kod njih ponikao veliki Vava, član famoznog napada Garrincha, Didi, Vava, Pele, Zagalo, u prvih 60 godina postojanja zabili su samo 120 golova, a primili 3700, a 1978. su samo od Sport Recifea dobili 44 gola u četiri utakmice. Najgori igrač svih vremenea im je Mauro Shampoo koji je u desetogodišnjoj karijeri opasnog napadača zabio samo jedan gol i to u porazu od 8:1.
Idemo na pecanje U dokolici prije utakmica, američki reprezentativci odlučili su malo i zaraditi kada već nisu bili nešto ekstra plaćeni 1930. na SP-u u Urugvaju. Dečki su se smetnuli, otišli kod lokalnih ljudi koji znaju ljude te nabavili dinamit kako bi ulovili malo ribe na obližnjem jezeru. I stvarno, pobili su pola vagona ribe, a samo manji dio uspjeli prodati na lokalnoj tržnici. Ribe su danima plutale po jezeru. Iako je lov dinamitom bio protuzakonit i policija je tražila krivce, počinitelji nikada nisu otkriveni, čak su došli u polufinale gdje ih je Argentina demolirala 6-1.
Igrajte ili ću vas sve pobiti k'o zečeve Nakon što se Haiti kvalificirao na SP 1974, njihov predsjednik, poznati diktator, Baby Doc Duvalier, objasnio im je kako očekuje dobru igru i golove. No, tijekom priprema, forma najboljih igrača drastično se srozala, igrali su loše pa se u izbornika Antoinea Tassya uvukao panični strah od Baby Doca. Kada su tenzije pred prvenstvo u svlačionici narasle, Tassy je u napadaju ludila ušao sa startnim pištoljem i počeo pucati uraljući:'Evo što će se dogoditi ako ne počnete igrati'. U prvoj utakmici poveli su protiv Italije 1-0, igrali odlično, ali izgubili 3-1, no Baby Doc je pohvalio momčad zbog hrabre igre.
DESERT
Ženski Kaka Priča o ponajboljoj igračici svijeta, počinje u malom gradiću Dois Riachos na sjeveroistoku Brazila. Marta Vieira da Silva (nije u rodu s Eduardom) u početku je igrala protiv mame i starije braće. 'Najviše sam se borila protiv nepravde jer se većini djece nije sviđalo da curica igra nogomet i vrijeđali su me i jako faulirali. Istovremeno, uvijek bi me birali među prvima jer sam bila najbolja od svih', kaže Marta o počecima. O svom trošku odlazi u Rio na probu u Vasco De Gamu gdje je odmah uzimaju, a sa 17 je već igrala na Svjetskom prvenstvu. Prodala se u švedski klub Umea IK jer iako neki klubovi u Brazilu imaju ženske momčadi, nema ženskog prvenstva. Trenutno igra u američkoj momčadi FC Gold Pride. Kao vrhunac karijere ističe skandiranje imena od 70 tisuća ljudi na Maracani u Riju kada je Brazil osvojio Panameričko finale protiv svjetskih prvakinja, reprezentacije SAD-a.
A LA CARTE
Tarcisio Bertone Kardinal, državni tajnik Svete Stolice, veliki je nogometni fan, navijač Juventusa i bivši radio komentator. Čak je pokrenuo i Clericus Cup, interno natjecanje unutar Vatikana, no najzanimljiviji je kao jedna od ključnih osoba u akciji ulaska nogometnog kluba Ancona 2007. u dogovor sa svjetovnom katoličkom organizacijom Centro Sportivo Italiano (CSI) po kojemu je Ancona pristala usvojiti moralni protokol o duhovnoj, etičkoj obnovi nogometa, a zauzvrat će dobiti potrebnu financijsku i ostalu podršku od Katoličke crkve. Cijela ideja dio je velike ideje i projekta Progetto Soccer o obnovi morala i etike u sportu, a posebice u nogometu kojeg, smatra Vatikan, treba očistiti od loših, nemoralnih navika i utjecaja. Papa Benedikt XVI je blagoslovio projekt i primio igrače Ancone u audijenciju. Izvrsno je što je i crkva shvatila nogomet jer krajem 19. stoljeća, kada se nogomet polako počeo pojavljivati u Italiji, katolička crkva bila je veliki protivnik, ističući kako je riječ o protestantskoj igri koja će uništiti talijansku mladež.
Nakon onoga što su jučer pokazale selekcije Gane i Kameruna, postaje sve izvjesnije da će ovo Svjetsko prvenstvo biti razočaranje za Afriku. Pitanje je hoće li ijedna reprezentacija s kontinenta-domaćina proći u drugi krug natjecanja. Umjesto da s igračem više rutinski dovrše posao protiv Australije, Ganci su petljali, pucali iz daljine i na kraju gotovo izgubili; Paul Le Guen osijedio je na klupi Kameruna gledajući kako mu se obrana raspada, a napad ulijeće u zaleđa i promašuje do besvijesti... Mada u svojim klubovima ispunjavaju sve taktičke zadatke, u reprezentacijama ti igrači još uvijek iskazuju afrički stil igre, koji teži individualizmu i kojem manjka "ubilačkog" instinkta. Nije to možda toliko čudno, ako znamo koliko drugačiji nogomet se nekada igrao u cijeloj Africi, a u ligi zemlje-domaćina taj stil je svojevremeno doživio svoj vrhunac...
Dok je u Južnoj Africi vladao apartheid, crnci su imali svoje zasebne lige. Izolirani i u blaženom neznanju o događajima ne samo u svijetu, nego i u vlastitoj zemlji, oni su razvijali jedinstveni stil igre, u narodu poznat i kao diski, koji je sve specifičnosti afričkog nogometa doveo do karikaturalnih razmjera, a s načinom igranja u ostatku svijeta imao je vrlo malo zajedničkog.
Kao posljednja industrijalizirana zemlja na svijetu, Južna Afrika je tek 1976. uvela televiziju, ali trebalo je proći još puno godina dok se na njoj mogla vidjeti kakva utakmica. Fanovi su u dodir s modernim nogometom mogli doći jedino preko kratkih isječaka prikazivanih u kinima prije filmova (često godinama kasnije nego što su te utakmice odigrane) ili preko ilegalnih projekcija s vrpci kupljenih na piratskom tržištu. Igrači nisu toliko stremili zabijanju gola, koliko izigravanju i ponižavanju protivnika - svaki od njih želio se iskazati nekim uspješnim trikom ili spektakularnim potezom, pa makar zbog toga i propustio priliku za zgoditak. Sve je poprilično ličilo na cirkus - primjerice, jedan od poteza koji su navijači najviše cijenili bio je da napadač uvali lažnjak obrambenom igraču i pošalje ga u prazno, a zatim stane objema nogama na loptu, s širom raširenim rukama i stisnutim šakama: u doba kada crnci nisu imali ništa, to je bio simbol snage i moći... Kasnije se od svega toga razvio specifičan ples - diski, u kojem svaki pokret simbolizira neki od poteza afričkog stila nogometa, a proglašen je službenim plesom SP-a!
Nogomet je uživao ogromnu popularnost među crnačkim stanovništvom, a "Soweto derbi" između Orlando Piratesa i Kaizer Chiefsa uvijek je bio jedan od najvećih događaja godine. Dva kluba iz Johannesburga i danas su najveći rivali, no njihovi susreti iz "zlatnog doba" diski-nogometa (od početka 70-ih pa otprilike do sredine 80-ih) i danas se prepričavaju. Prije utakmice igrači bi se okupali u janjećoj krvi i izveli vradžbine po receptima vračeva koji su bili na platnom spisku svakog kluba i sjedili u svečanoj loži. Na stadionu bi se natiskalo po 50.000 duša, neki ljudi su sjedili čak i na semaforu, a gotovo nikakvog osiguranja nije bilo: na stadionu su operirali dileri, lopovi, naoružani gangsteri...
Rivalstvo Piratesa i Chiefsa staro je samo četiri desetljeća, iako je prvi klub osnovan još 1937., kada se kvart Orlando tek naseljavao crncima protjeranima iz središta Johannesburga i migrantima sa sela koji su dolazili raditi u obližnjim rudnicima zlata. U Orlandu su živjeli i Nelson Mandela i nadbiskup Desmond Tutu. Kaizer Chiefs su, s druge strane, osnovani tek 1970., i to nakon što se Kaizer Motaung - jedna od najvećih igračkih legendi oba kluba - vratio iz SAD-a, gdje je igrao za klub Atlanta Chiefs. U domovini je okupio nezadovoljnike iz Orlanda i osnovao vlastiti klub, nazvavši ga po - samome sebi! No, to i nije jedini takav primjer... Također "Pirat" Jomo Sono, vjerojatno najtalentiraniji nogometaš u povijesti Južne Afrike, igrao je u u New York Cosmosu sa slavnim Peleom. Po povratku u domovinu 1983. godine, kupio je mali klub Highlands North i preimenovao ga u - Jomo Cosmos. Zanimljivo, radi se o istom klubu s kojim je Sono odigrao jednu od najluđih utakmica u dresu Orlando Piratesa. Meč se održavao na dan njegovog vjenčanja, koji sat nakon ceremonije, a mladoženja je izašao sa svečane večere kako bi u autu poslušao malo radijskog prijenosa i čuo što se događa. Bijesan što njegovi Pirati gube 2-0 na poluvremenu, odjurio je na stadion i zaigrao u drugom dijelu, odvevši momčad do pobjede 4-2!
Kaizer i Jomo osnovali su 1996. profesionalnu južnoafričku ujedinjenu Premier ligu. Obojica su još i dan-danas predsjednici svojih klubova, a Jomo je usto već i 27 godina trener prve momčadi - tri godine duže od Fergusonovog staža u Manchester Unitedu...
Aleksandar Holiga
