Postoje golovi kojih se navijači sjećaju cijelog života i uvijek ih nanovo prepričavaju. Postoje nogometni majstori koji su navijačima toliko prirasli srcu, pa u ovim današnjim jadnim utakmicama kažu "to bi taj i taj ovako napravio".
Net.hr vam predstavlja svoj vremenski stroj koji će vas svakoga dana voditi kroz povijest sporta, u različite dijelove svijeta. Zaplovite s nama u dane kad je Pele igrao na Maksimiru, zašto se u Hrvatskoj počeo igrati hokej, što je bilo Del Pieru da Bokšićuukrade auto, zašto je Divac varao na Gripama, kako su Dinamo i Hajduk rušili engleske velikane...Upravo je o takvom igraču riječ. I danas na Poljudu, kada netko nema pojma, vele "Slišković bi to napravio ovako"... Ovaj Sportski vremeplov, nakon sjajne priče o velemajstoru Robertu Prosinečkom, nastavljamo podsjetnikom na još jednog genijalnog nogometaša s ovih prostora, a da bude sve pravedno između našeg dragog sjevera i juga, a na inzistiranje navijača iz Primoštena, sjetit ćemo se legendarnog - Bake. Blaža Sliškovića!
Gol protiv Torina u drugoj utakmici drugog kola Kupa UEFA-e 1985. godine jedan je od najatraktvnijih viđenih ikada južno od Alpa. Slobodan udarac s tridesetak metara, "felšan" suprotno fizičkim zakonima i delirij!
Hajduk je naposljetku prošao Torino, u toj drugoj utakmici slomio ga je s 3:1, u prvom dvoboju bilo je 1:1, i Torino je "iša ča".
Slišković je driblao koga je htio i kada je htio, i Dossenu i Schafnera i Brazilca Ceresa. Dodavao je kome je htio, pucao otkud je htio. U tim utakmicama je pokazao svoj talent kojeg je godinama potvrđivao i golovima iz kornera Crvenoj zvezdi u finalu Kupa, lobovima i još kojekakvim štosevima što današnji majstora nogometa ne mogu.
Opet, takav genijalac imao je svoje mušice, često je zalazio u kafane, kafiće, restorane, casina, imao je ljubavnih afera, a znao je reći da nije otišao na put s momčadi jer se "zaključao u stanu i potom zaboravio gdje je ključ".
Jednostavno, ako mu se nije išlo na utakmicu, ne bi ni došao. Enciklopedije o njemu doslovce kažu: da je bio boem u doslovnom smislu te riječi. Igro je na mjestu veznog igrača, a na Olimpijskim igrama 1984. godine protiv Italije u pobjedi Jugoslavije 5:2 dao je dva gola i namjestio još dva u momentima kad je sam mogao zabiti, ali je rekao "nek' se i drugi malo raspucaju".
Kad je iz Veleža dolazio u Hajduk 1981. godine o njemu se govorilo i u Saboru Republike Hrvatske, bilo je skandalozno da jedan transfer toliko vrijedi u tadašnjem socijalističkom okružju, na glas se govorila njegova plaća, odšteta Veležu, stan i zemljište u Brelima. U Hajduku je igrao izvrsno i u europskim kupovima, ali nažalost zbog stalnog osipanja momčadi nije s Hajdukom osvojio niti jedan naslov, tek Kup 1984. godine.
Igrao je u Francuskoj, u Mulhouseu i Lensu, sjajio je u Italiji u Pescari, karijeru je završio u Hrvatskom dragovoljcu i mostarskom Zrinskom.
Postao je trener, radio je u Zrinskom, Hajduku, bio je izbornik Bosne i Hercegovine, a sad se uputio u Rumunjsku gdje čeka angažman. Navodno je preuzeo rumunjski klub Albu Lulia koji se bori za ostanak.
I danas je bijesan na Hajduk koji mu je ostao dužan novce i kao igraču i kao treneru, a navijači Bilih ga i dalje obožavaju.
A mi stari fanovi nogometa, kad netko spomene Sliškovića u kafiću, jednostavno ustanemo. U počast velikom majstoru.
Gledajte i uživajte...
