Net.hr vam predstavlja svoj vremenski stroj koji će vas svakoga dana voditi kroz povijest sporta, u različite dijelove svijeta. Zaplovite s nama u dane kad je Pele igrao na Maksimiru, zašto se u Hrvatskoj počeo igrati hokej, što je bilo Del Pieru da Bokšićuukrade auto, zašto je Divac varao na Gripama, kako su Dinamo i Hajduk rušili engleske velikane...Naizgled nespretan, bio je do bijesa spretan, zabijao je glavom, dodirom, udarcem, škaricama, volejom, poluvolejom, driblingom. Ukratko, mogao je sve. A kad je došao u Dinamo iz Trnja, treneri su mislili da će taj mršavi mladić biti odličan za otpad. Otpad je skupina igrača pod geslom, TNT, ukratko bi to značilo - trenira, ne igra, trenira. Za dobru atmosferu u klubu uvijek mora biti dosta TNT igrača...
No, Cerin je zabijao i u svlačionici, ne samo na treningu, čim bi zaigrao uz plavom dresu odmah bi se našao u šansi i postigao gol. Naravno, na takvog igrača se moralo računati. A i dalje je djelovao nespretan, a bio je silno spretan.
Naposljetku, njegova statistika sve govori, baš sve. Za Dinamo je nastupio 474 puta i ukupno postigao 295 pogodaka.
Dolazi nam veljača, taj prevrtljivi mjesec koji je zagrebačkim ljubiteljima nogometa najpostojaniji bio te čuvene 1982. godine. Naime, u veljači je u tadašnjem prvenstvu Jugoslavije najprije stradala Crvena zvezda u Zagrebu, sa čak 3:0, a sedam dana kasnije i Hajduk u Splitu kada je Dinamo pred prepunim Poljudom slavio s 2:1. Najbolji igrač tih dana bio je Snješko Cerin, naravno uz Mlinarića i Kranjčara, bile su to Dinamove igle koje su bušile sve redom.
Ako Snješka Cerina upitate koja je bila njegova najbolja utakmica u životu, bez krzmanja će odgovoriti, ona u Zagrebu, u 3:0 pobjedi protiv Crvene zvezde. Dao je tada krasan gol, Kranjčar dodao još dva, a beogrdaski klub, koji je nakon pola sata već gubio s tri pogotka minusa, nije ni pomišljao napasti jer se bojao da će dobiti porciju, usput i zabranu povratka u Beograd.
Tako je tada dobro igrao Dinamo. Uostalom, prvenstvo 1982. godine je odavno opjevano, a mi ćemo se u vremeplovu prisjećati pojedinačnih utakmica. Da duže traje taj lijep osjećaj zagrebačkog zanosa.
A gdje je taj naš Snješko kojeg smo svi tako voljeli? Taj 'dečec' s Trnja koji je bio najbolji strijelac tadašnje Jugoslavije, a zamislite nije odgrao niti jednu utakmicu za reprezentaciju. Savršeno, zar ne?
"Čudno je, ali brinem se za starije osobe, imam starački dom. Mogu reći da sam zadovoljan. Volim se opustiti na ribičiji ili u šetnji sa psom. Supruga i ja smo sretni i to nam je dovoljno", samozatajno će Cerin, 'ubojica' vratara i spasitelj starih osoba.
Pisac ovih redaka nedavno je bio u Beogradu gdje su ga stare pristaše Crvene zvezde upitali:
"A je li bre, gde vam je onaj Sneško, Cerin, jelte? Kako je taj zabijao, eto nama na Marakani makazicama uvalio golčinu. Taj mora da uči malu decu negde da zabijaju isto kao on".
E moj druže nogometni, beogradski. Cerin i takva poštena škvadra danas je daleko od nogometa. Nažalost!
Kad smo već kod tih 'makazica', postoji i fotografija tog čina. Nismo sigurni jesu li Pele ili Zico to mogli napraviti tako atraktivno, doista...
