Net.hr vam predstavlja svoj vremenski stroj koji će vas svakoga dana voditi kroz povijest sporta, u različite dijelove svijeta. Zaplovite s nama u dane kad je Pele igrao na Maksimiru, zašto se u Hrvatskoj počeo igrati hokej, što je bilo Del Pieru da Bokšićuukrade auto, zašto je Divac varao na Gripama, kako su Dinamo i Hajduk rušili engleske velikane...Ima utakmica koje nekome ostanu u sjećanju ne za jedan, nego za devet života. Naš proslavljeni internacionalac Alen Bokšić odigrao je na tisuće utakmica, zacijelo ih se sjeća puno, no ne sumnjamo da mu je u njegovim reminescencijama i ona u zimu 1996. godine, u finalu Interkontinentalnog kupa na Olimpijskom stadionu, (mjesto radnje Tokyo), ostala u enormnom sjećanju.
Europski prvak, Juventus, za kojeg je u punoj formi nastupao naš Boka i s druge strane jak južnoamerički prvak, River Plate. Gledatelja pedesetak tisuća, brojni Japanci i velike navijačke skupine jednih i drugih iz Buenos Airesa i Torina.
http://www.joost.com/embed/059ofou
Naš je reprezentativac odigrao sjajnu utakmicu, možda i jednu od najboljih u svojoj karijeri, doslovce je bio nezaustavljiv u crno-bijelom dresu, oni u crveno-bijelim nisu ga stigli pratiti ni pogledom.
Koliko je bio dobar, sjećamo se, svjedoči i silan huk s tribina kadgod bi Bokšić primio loptu. Po običaju bi se oslobodio suparnika i nezaustavljivo išao prema naprijed.
Prolazio je tako argentinsku obranu kako je htio, a nekih četiri-pet puta sam je došao pred vratara. Opet, na vratima argentinske postave bio je Roberto Bonano, govorili su talijanski i argentinski novinari, specijalist za situacije 'jedan na jedan'.
Od tih pet prigoda, Bokšić nije postigao niti jedan gol, dvaput mu je Bonano uletio u noge, zaista je bio poput geparda taj golman, dva put je lopta prošla tik kraj stative, jednom je, prokletnica, udarila u stativu.
Nesretan Bokšić, koji je bio uvjerljivo najbolji igrač utakmice, od tog huka Japanaca na tribina se u nekoliko navrata zbunio, toliko je bio snažan taj odjek glasova na olimpijskom stadionu.
I zacijelo bi Boka i ponio epitet utakmice da mu je samo jedna lopta odletjela u gol, ili da je barem Juventus dobio na jedanaesterce. Najbolji igrač te utakmice, prema staroj japanskoj tradiciji, dobiva ključeve najnovije 'Toyote', uostalom zato se taj finalni dvoboj Interkontinentalnog kupa i nazvao Toyota kupom.
Ali, nekome je bilo suđeno da se proslavi. U 81. minuti nakon loše izvedenog kornera Di Livia, zbunila se argentinska obrana, lopta je pala na glavu Zidanea koji ju je udario glavom, tek toliko da ne bi došla do suparničke obrane, no pala je na nogu Del Pieru i bio je to ključni pogodak.
Nakon svih zbivanja na utakmici bilo je jasno da će i strijelac pobjedonosnog gola ponijeti epitet najboljeg igrača utakmice i 'ukrasti' prestižan automobil Alenu Bokšiću. Ni kriv ni dužan je Del Pierro ponio auto u domovinu, a jedva je jednom-dvaput stigao do lopte u tom meču.
Kasnije Bokšić nikad nije žalio za tim propuštenim prigodama, kao pravi momčadski igrač bio je sretan da je njegova momčad trijumfirala. No, bilo je nas koji smo više tugovali za Toyotom nego on sam. Jer, znali smo da ju je zaslužio!
arti-200912220402006 arti-200912200241006 arti-200912190055006 arti-200912180002006 arti-200912160235006
