U 12 se godina čovjek značajno promijeni. Pogotovo ako se, kao Mladen Bajić, u cijeloj karijeri bavi tužiteljstvom. Bio je vojni tužitelj, pa županijski, ne bi li konačno za Vlade IviceRačana postao glavni državni. No kad je tamo stigao, kažu oni koji ga znaju, našao je instituciju na koljenima. Pa je za nju tražio samo jedno.
"Da se materijalno i kadrovski ojača kako bi mogli biti temelj otkrivanja i prijavljivanja kaznenih djela korupcije, organiziranog i gospodarskog kriminala", govorio je 2005. Bajić.
Nakon jačanja je krenuo s onim što se u Hrvatskoj dugo izbjegavalo - procesuiranjem ratnih zločina. Njegova pomoć bila je ključna Carli del Ponte u lovu na Antu Gotovinu...a potom je krenuo i na BranimiraGlavaša - no ne prije nego što se Ivo Sanader razišao s njim.
"Zašto sad? Zato jer je u međuvremenu ministarstvo unutarnjih poslova podnijelo državnom odvjetništvu kaznenu prijavu i određena izvješća koji daju za pravo zaključak da postoji osnovana sumnja u počinjenje određenog kaznenog djela", rekao je u svibnju 2006. godine.
A kako se Hrvatska bližila Europskoj uniji, tih je sumnji - potom i istraga - bivalo sve više. Redale su se afere Maestro, Spice, Kamioni, borba protiv korupcije izgledala je sve ozbiljnije pa je Mladen Bajić čak dva puta ponavljao svoju prisegu.
"Mislim da sam svojim dosadašnjim radom apsolutno potvrdio da mogu obnašatio svoj treći mandat i to ću i napraviti onako kako sam radio dosad, pošteno i zakonito i nikako drugačije", uvjeravao je prije četiri godine.
No kritičari - danas na vlasti a nekad u opoziciji - su mu zamjerali da je sve svoje uspjehe pomno tempirao, uvijek osluškujući što želi opcija na vlasti, tražeći istovremeno snažne zaštitnike, poput američkih diplomata, kojima je - otkrio je Wikileaks - redovno podnosio izvještaje.
"Državni odvjetnik nije sportaš pa da ga slavimo i ocjenjujemo na temelju posljednjih rezultata u posljednjem kolu", govorio je nekad Milanović.
Bez obzira od koga takve kritike dolazile, Bajić je uvijek nudio isti odgovor.
"Nikome ne pada na pamet da se izlaže riziku profesionalne odgovornosti, pa da se pokreće postupak protiv nekoga, a da se to ne može dokazati", govorio je Bajić.
Pa je, kad je skupio dovoljno dokaza, krenuo na svoju najveću lovinu - bivšeg premijera. Uz Sanadera je po prvi put u hrvatskoj povijesti optužena i jedna stranka, i to upravo HDZ.
No iako je otvorio mnoge afere poput Ine i MOL-a, Hypo, Bankomata, Remorkera i drugih, Bajić zasad u najvećim aferama nema mnogo pravomoćnih presuda. Možda je zato aktualni premijer zadržao sumnjičavost prema njemu i nakon što dolaska na vlast.
"Posao državnog odvjetništva je da za tom istinom traga. Što je činilo? Ja odgovaram za sve svoje poteze, za ozbiljne pa i ozbiljnije stvari od ovih. Dakle tražim odgovor", rekao je premijer sredinom prošle godine.
Pa ga je i našao, čini se u Dinku Cvitanu.
