Nakon što su pripadnici plemena Sentinel ubili američkog misionara Johna Chaua, koji je pokušao stupiti na njihov zabranjeni otok i širiti kršćanstvo, postavilo se pitanje je li ikada došlo do kontakta s njima samo da bi se otkrilo kako je jednoj ženi to i uspjelo, piše Bored panda.
'Društveno su napredniji od nas'
Madhumala Chattopadhyay vodila je 1991. godine misiju čiji je cilj bio kontaktiranje plemena koja su se odvojila od svijeta i otkriti kakav im je život.
"Nikada u šest godina mojeg istraživanja Andamans plemena niti jedan muškarac nije se loše ponašao prema meni. Plemena su možda primitivna kada je riječ o tehnološkom razvoju, ali društveno su napredniji od nas," izjavila je Madhumala Chattopadhyay.
Chattopadhyay je uspjela kontaktirati i s plemenom Jarawa koje se smatra najcivilizaranijim, te s plemenom Sentinel čije pripadnike smatraju najopasnijim.
Sve je u kokosu
Antropologinja Chattopadhyay jedna je od rijetkih ljudi na svijetu koja je imala prijateljski susret s opasnim plemenom. Njezina tajna? Kokosi.
Onog trenutka kada je njezin brod došao do teritorija Sentinel naroda, njezin tim je počeo bacati kokose kako bi pokazali da dolaze u miru. Nije trebalo dugo vremena da se članovi plemena približe i počnu uzimati kokose iz vode.
Vrlo brzo nakon toga, Chattopadhyay je nastavila bacati kokose i vrlo brzo je ušla u vodu s članovima plemena što je jedan od najuspješnijih kontakata s opasnim pripadnicima plemena. Smatra se kako je upravo prisutnost žene bila ključna za uspjeh misije. Ona je još jednom posjetila pleme i taj put su članovi Sentinel plemena biti toliko entuzijastični da su se sami popeli u brod da uzmu kokose.
Posjet plemenu Jarawa
Chattopadhyay je 1991. godine otišla u ekspediciju čiji je cilj bilo stupanje u kontakt s plemenom Jarawa. Kako ne bi prestrašila pleme, prvo je ostala na brodu, međutim kad su je primijetile žene plemena Jarawa pozvale su je da dođe.
Vikale su joj "Milale chera" što znači 'prijateljice, dođi' te su čak zaplesale kako bi pokazale svoju sreću. Nakon toga su joj se približile i gledale njezinu kosu i kožu. Kako bi pokazala da je prijateljski nastrojena, zagrlila je jednu od žena što je izazvalo lavinu oduševljenja.
Žene su brzo prihvatile antropologinju, pa su joj dale da drži njihovu djecu, jede s njima i pozvali je da uđe u njihove kolibe. Čak je i postala njihova doktorica kako bi im pomogla.
Antropologinja koja je napravila nevjerojatan korak u komunikaciji s najizoliranijim plemenima svijeta, sada radi za indijske vlasti u Delhiju te rijetki znaju za njezin uspjeh.
