Niz optužbi u posljednje vrijeme stiže na navedenu praksu velikih farmaceutskih giganata koji svoje lijekove testiraju na koži onih najsiromašnijih. Oni pak tvrde da se skandal preuveličava.
''Bolesna sam, ali nemam novca za liječnika ili za lijekove. Ovdje mi pomažu besplatno!", objašnjava jedna žena iz Indije u emisiji njemačke RTV-postaje WDR. No, ono što zapravo ne zna je da lijekovi koje dobiva uopće nisu dopušteni za liječenje bolesti od koje boluje.
Mnogi ni ne znaju da konzumiraju lijekove koji još nisu dopušteni
Ova Indijka je jedna od tisuća koje, često bez znanja i dopuštenja, sudjeluju u testovima međunarodnih farmaceutskih koncerna, a takve terapije česte su u zemljama poput Bangladeša i Indije, ali i u Africi i Kini.
Farmaceutske tvrtke brane se činjenicom da svi lijekovi koji se nađu na tržištu moraju biti ispitani i na ljudima. No, po tzv. Deklaraciji iz Helsinkija, postoje stroga pravila: test mora biti dragovoljan, ispitanik može u svakom trenutku prekinuti sudjelovanje i, osobito kad je riječ o kroničnim bolestima, farmaceutska tvrtka mora obećati pomoć pacijentu i nakon završenog testa.
Golemi troškovi testiranja lijekova
No, to dovodi do drugog problema – golemih troškova, koji se nerijetko penju i do 800 milijuna eura po lijeku.
Upravo iz tog razloga farmaceutske kompanije pronašle su savršeno rješenje za sebe.
Test u nekom od "sirotišta" našeg planeta drastično smanjuje troškove. Osobito je privlačna Indija: ne samo da tamo živi oko 700 milijuna stanovnika koji praktično nemaju pristup nekom specijalistu, nego u toj zemlji ima i dobro obrazovanih liječnika koji će pomoći u provođenju ispitivanja. Osim toga, izgleda da to želi i sama država Indija. Naime, ta je država još 2005. godine uvelike ublažila kriterije po kojima se smiju provoditi testiranja lijekova.
Samo u Indiji preminulo 1.725 osoba, od kojih su mnogi maloljetnici
Indija je poželjno odredište za takve eksperimente i iz još jednog razloga: u mnogim dijelovima te zemlje se tradicionalno mrtvi – spaljuju. A kako se u provinciji Indije jedva može dogoditi da netko zatraži obdukciju preminulog, to znači i da, ako nešto pođe po zlu, više nema nikakvih dokaza koji bi teretili farmaceutsku tvrtku.
No, ipak i tamošnji mediji su se počeli buniti, pa su se u javnosti pojavile informacije da je između 2007. i 2010. preminulo 1.725 osoba za vrijeme ili neposredno nakon neke zdravstvene studije.
Nije rijetkost da se ispitivanja vrše i na maloljetnicima – čak i djeci, bez da se uopće pitaju roditelji za dopuštenje. Tek u vrlo rijetkim slučajevima su obiteljima preminulih plaćene i odštete – i nijedna nije veća od 2.500 eura.
Farmaceutski koncerni su dugo šutjeli o svojim pokusima, no ove glasne optužbe za ubojstva bolesnika ipak su ih natjerale da objave barem dio svojih tajni, piše Deutsche Welle.
