Na današnji dan prije 37 godina, 1986. godine dogodila se najveća nuklearna nesreća u Europi. U nuklearnoj elektrani “Vladimir Iljič Lenjin”, u blizini grada Pripjat, u tadašnjem SSSR-u, a današnjoj Ukrajini dogodila se eksplozija koja je uništila 4. reaktor.
Nuklearno gorivo gorjelo je deset dana izbacujući radioaktivne čestice koje su se raspršile u radijusu tri četvrtine površine Europe. Unatoč činjenici da su tamošnje vlasti pokušavale zataškati ovu najveću nuklearnu nesreću, sve se otkrilo kada su švedski meteorolozi primijetili visok stupanj radioaktivnosti nad Švedskom.
Procjenjuje se da je tijekom nekoliko godina gotovo 200 tisuća ljudi evakuirano u krugu 30 kilometara od samog reaktora. Prema procjenama na sam dan nesreće bila je 31 žrtva, dvoje je umrlo od posljedica eksplozije, a 29 vatrogasaca stradalo je od akutne izloženosti radijaciji.
Teško je procijeniti broj žrtava koje su preminule od bolesti uzrokovanih dugotrajnim utjecajem radijacije. Zabranjena zona proglašena je u radijusu od 30 kilometara od mjesta nesreće, a grad Pripjat je najviše stradao.
Stanovnici Pripjata evakurani su iz grada zavijek, a Gajgerov brojač i danas podivlja na tom mjestu. I kamere RTL-a bile su Černobilu na 35-u obljetnicu katastrofe, bilo je to 2021. godine. Tada smo razgovarali s Vitalijem koji je u vrijeme eksplozije imao 12 godina. Prisjetio se, informacije su curile na kapaljku, svatko sesnalazio kako je znao.
''Tek nakon 1. svibnja, kad se mama vratila s posla, ondje je bilo raznog nagađanja, šuškanja, pričalo se potajno i tako se to proširilo.... Mama nam je tada dala da uzimamo jod'', ispričao nam je tad Vitalij.
Većina stanovnika Pripjata bila je na neki način vezana uz nuklearnu elektranu. Nakon dotad neviđene katastrofe, na snimkama se vidi kako je izgledalo nespretno saniranje reaktora pri čemu je službeno poginulo 33 ljudi - no broj žrtava zapravo je nesaglediv.
Vijest o opasnoj razini radijacije prvi su objavili Šveđani, svi su mediji nakon toga vrvjeli savjetima kako se ponašati i što izbjegavati. I u Jugoslaviji su davali savjete da se izbjegava jesti salate, a stariji su upozoravali mlađe da ne sjede na travi.
Čak je i u Zagrebu, 1200 kilometara od Černobila, izmjerena je povećana razina radijacije, a onda je zagrebački radio 101 prvi u Jugoslaviji objavio vijest o tome. Bio je 28. travnja, vikend prije praznika rada, koji su mnogi planirali na otvorenom.
''Tamo gdje je padala kiša, to je sa kišom doista i spušteno. Tamo gdje nije bilo kiše, kontaminacije nije bilo, recimo na Hvaru ste mogli mirno jesti povrće i grožđe, jer tamo nije bilo kiše'', prisjetio se prije dvije godine nuklearni fizičar.
Černobil će ostati radioaktivan sljedećih 50 tisuća godina, ali kratkotrajno hodanje po betoniranim ili asfaltiranim ulicama već je dozvoljeno pa je Černobil tako postao i turistička atrakcija.
Iako u Černobilu i bez sadašnjeg rata u Ukrajini života nema, ljudi su i dalje tamo prisutni. Tako je 2019. pred Božić prvi put od katastrofe u gradu duhova postavljeno božićno drvce na središnjem trgu grada Pripjata koji je na oko tri kilometara od elektrane.
Tada su bivši stanovnici posjetili grad kako bi okitili drce s obiteljskim fotografijama.
Sadašnji predsjednik Vladimir Zelenski 2019. potpisao je odredbu koja omogućuje početak radova u ovome području kako bi se ondje obnovile staze za šetnju i poboljšao signal za mobitele. "Černobil je dosad bio dio negativnog brenda Ukrajine, no stiglo je vrijeme za promjene“, rekao je tada Zelenskij.
"Kanimo napraviti zeleni koridor za turiste“, govorio je o planovima Zelenski, dodavši da je Černobil jedinstveno mesto na planetu na kojemu je priroda uspjela ponovno oživjeti nakon katastrofe koju je izazvao čovjek. "Želimo ovo mjesto pokazati svijetu, želimo da ga posjete znanstvenici, ekolozi, povjesničari i turisti“, govorio je.
Prošle godine u prvim danima invazije na Ukrajinu, Rusija je zauzela nuklarku, a svijet je sa zaprepaštenjem slušala izvještaje o ponašanju vojnika koji su graničili s ludošću. Snimke iz zraka otkrile su rovove koje su iskopali ruski vujnici u blizini nuklearke, mediji su prenosili i da su bili u toksičnoj Crvenoj šumi te se procjenjivalo da vojnici možda imaju godinu dana života zbog izloženosti radijaciji.
Kasnije su se Rusi povukli s područja nuklearke koja ostaje trajan simbol jedne od najvećih katastrofa koju je uzrokovao čovjek.
