Redovnici iz samostana Svetog Siksta prodaju svoje pivo lokalnom stanovništvu od 1878. a ograničavaju proizvedenu količinu na razinu koja osigurava da taj rad ne dominira njihovim životom i da ne nosi zaradu veću od one koja treba redu.
Nakon Drugog svjetskog rata čak su se jedno vrijeme i riješili kamiona koji je dostavljao pivo lokalnim barovima i prodavali su ga na vratima samostana.
"Strahovalo se od toga da red posveti više vremena naporu proizvodnje piva nego molitvama", kaže brat Godfried.
On je jedan od 21 redovnika koji žive u samostanu posvećeni radu i molitvi. Prodajom proizvoda od sira do sapuna i keramike te piva osiguravaju tek nužna sredstva za život ali ne i bogaćenje reda.
Upropastio ih internet
Sustav je dobro funkcionirao do vremena interneta i kategoriziranja piva na stranicama poput RateBeer na kojoj je Westvleteren XII, pivo s 10,2 posto alkohola, proglašeno najboljim na svijetu.
To i interes medija izazvali su stampedo i sada uglavnom poslijepodne kolone automobila pred zidinama samostana čekaju mogućnost da kupe pivo.
Potencijalni kupci moraju se telefonom najaviti no to ima svojih loših strana jer je linija uglavnom zauzeta tijekom dva-tri sata koliko je otvoreno vrijeme za rezervacije u kojem se bilježi oko 85 tisuća pokušaja poziva od kojih tek 200-injak prođe.
Smeta ih pohlepa
Westvleteren proizvodi tri piva - 5.8 postotno svijetlo pivo, 8 postotni lager i 10,2 postotno tamno pivo koje je proglašeno najboljim na svijetu.
Košta nešto više od dva eura po boci, dok se u Bruxellesu nerijetko prodaje po više od desetak eura a u udaljenijim zemljama poput Brazila i za više od 50 dolara.
Redovnike ljuti to sivo tržište no ne mogu ništa učiniti, a cijenu piva odbijaju sami povećati jer to smatraju znakom pohlepe.
