Sudbina Ukrajine kao i Bjelorusije u ime "Ruskog svijeta" je u rukama Vladimira Putina. Predsjednik Rusije je lupio još jedan šamar Zapadu. Glavno pitanje glasi – koliko će ih još uslijediti, pita se Viktor Jerofejev u komentaru za Deutsche Welle.
U stvari, naslov ovog teksta je novost dana. Ona je užasnula zapadni svijet. A Putin već slavi još jednu pobjedu. Ne boji se nikakvih sankcija i spreman je povesti rat, jer on naposljetku Ukrajinu smatra lažnom državom. Sada je postao povjesničar i otkrio da je Ukrajinu izmislio… znate tko? Lenjin! A šta je s Kijevskom Rusijom? Po to i jest začetak Rusije.
Ukrajinom sada, prema Putinu, vladaju neonacisti i nacionalisti, a narod je bratski, oni su – mi. Jedino je problem što bismo ih u krajnjem slučaju morali ubijati. Ipak postoji pojam nečovječnost. I u ime trijumfa "Ruskog svijeta", ruskog imperija i pravde, sudbina Ukrajine i Bjelorusije je u Putinovim rukama. Kakva je to pravda?
Putinova realnost
Ovdje je potrebno baciti pogled na realnost u kojoj živi naš car mangupčića, i koju prenosi svojim kremaljskim drugovima. Možda je nekome od njih ta stvarnost odavno zapela u grlu, ali do sada to nitko ne pokazuje. Dobro, Putinov svijet se sastoji od najmanje četiri faktora:
Prvo – peterburška stražnja dvorišta. Tamo žive "gopniki" – uličarski mangupi – po vlastitim zakonima. Tamo je najvažnije pobijediti, druge poniziti i primijeniti silu.
Drugo – azijske borilačke vještine, još jedan aspekt Putinove svijesti koji ga vodi u pobjede.
Treće – njegov posao kod KGB-a. Borba protiv neprijatelja u ime pobjede.
Četvrto – ponovno uspostavljanje granica Sovjetskog Saveza.
To je pravedno, jer su Amerikanci (po toj verziji) uništili veliki Sovjetski Savez, i republike vadile kao krumpire iz vatre, prebacujući ih u svoj blok. Ali ruski svijet je željan osvete. Osveta je omiljena riječ careva!
Zar zauzimanje Donbasa nije greška?
Kremaljskim priznanjem "narodnih republika" Donjeck i Lugansk automatski je prestao vrijediti Mirovni sporazum iz Minska, na kojem je Volodimir Zelenski visio kao na udici – tako se ruski ministar vanjskih poslova slikovito izrazio. Kako se onda još može izvršiti pritisak na Kijev? Nije li zato Zelenski u svom noćnom obraćanju bio tako miran? Omča je skinuta. Može predahnuti.
Pa Donbas pripada Putinu još od 2014. I općenito: nije uzalud bivši predsjednik Viktor Juščenko rekao da je Donbas Ukrajini potpuno stran – nije to ukrajinski mentalitet! To, uostalom, vrijedi i za Krim. A Ukrajina se ponijela prema tom mentalitetu vrlo nediferencirano i nevješto. Zato se Donbas odcijepio.
Koliko je lukavo sve to smislio Putin?
Amerikanci su osoblje svojeg veleposlanstva povukli iz Kijeva s obrazloženjem da bi Putin mogao zauzeti Kijev i time su intervenciji oduzeli svako iznenađenje. A Putin voli iznenađenja. Ona su mu draža od svega.
I što je uradio Putin? To je tema za sentimentalni ratni roman: u Donbasu se, iz poznatih razloga, čuju eksplozije, u zrak odleti jedan vojni zrakoplov, pet ukrajinskih sabotera prelazi rusku granicu. Ubiju ih. Kao posljedicu vidimo izbjeglice iz Donbasa: deseci tisuća žena s malom djecom, praktično bez prtljage, koje bježe u Rusiju. Tamo ih očekuje 10.000 rubalja, to je oko 110 eura po osobi, i topli doček. Naši sunarodnjaci su (na televiziji i društvenim mrežama) oduševljeni humanošću Kremlja!
Samo intelektualci-otpadnici (uvijek ista imena) šalju otvoreno pismo preklinjući režim. "Neka ste prokleti. Sada i zauvijek". Kao odgovor – lijepa kremaljska tišina. Napokon, većina ruskog naroda je uz Kremlj. Od zastupnika Dume do beskućnika.
Četiri sna Kremlja
Međutim, sa stanovišta međunarodnog prava, to što je car mangupčića priznao "narodne republike" je ogroman skandal. Što sada treba učiniti zapadni svijet, što Ukrajina?
Da sam ja u europskim strukturama odlučivanja, rekao bih: dajte Ukrajini što prije mogućnost pristupa Europskoj uniji. To bi bila realna pomoć u sadašnjoj situaciji. Ali na Putinovu veliku radost, to je malo vjerojatno. Cijelo negodovanje Zapada će se polako slegnuti kao prašina. Opet će početi nove debate o Sjevernom toku 2 i opsegu poprilično spornih gospodarskih sankcija.
Naš se car uopće ne boji Europe, smatra da je Emmanuel Macron glasnik Joea Bidena, a isto to misli i o realnoj moći Olafa Scholza. Njega zanima samo Biden – to je, kako misli, njemu ravan mangup. Kauboj. Zbog toga je Putin i potegao temu granica. Kroz Ukrajinu je povučena rusko-američka granica. Druga granica za njega ne postoji.
Hoće li Putin prijeći tu granicu?
Mislim da bi on o tome mogao imati četiri različita sna:
Prvi san je da Donbas proširi do granica oblasti Lugansk i Donjeck. To podrazumijeva realan rat i puno mrtvih. U Mariupolju i drugim mjestima morat će se boriti.
Drugi je – Novorusija. O tom snu, koji je odnedavno ponovo probuđen, bilo je dosta riječi već 2014. Oduzeti Ukrajini područja od Harkova do Moldavije, uključujući ljepoticu Odesu. To bi značilo još više krvi i mrtvih. Pa što?
Treći san – zauzeti Kijev i postaviti vlastitu vladu, poslušničku prema Moskvi. More krvi. Ali koji mangup broji mrtve? To rade samo slabići.
Naposljetku, četvrti san – zauzeti cijelu Ukrajinu i izaći na poljsku granicu. To je pravi san o ponovnom uspostavljanju granica Sovjetskog Saveza. Da, tu će se već morati napregnuti. Ali vrijedi se pomučiti.
Ukrajini je potrebna naša pomoć
To što se dogodilo u Donbasu može se opisati kao zamjena #Miuopćenismo tamo sa #Sada smo tu. Ali promjena naziva nije promijenila suštinu. Ako snovi cara mangupčića ostanu samo snovi, Ukrajina će dobiti trenutak predaha. Ali Mirovni sporazum iz Minska je mrtav. I više od toga: Ukrajina postaje ponosna žrtva. Izdržat će ona to, ali potrebna joj je naša pomoć!
Putin je Zapadu opalio još jedan šamar. Koliko će ih još biti? Bezbroj. Aneksija Krima je bio do sada najjači udarac. Ali i Donbas je jaka pljuska. Bravo za Putina, on je sam sa sobom zadovoljan!
