Nuklearni otpad u jezero je odlagan punih 45 godina, a za razmjere zagađenja saznalo se nakon 1990. godine, kada je na vlas došao Boris Jeljcin. Godine 1990. samo sat vremena stajanja na obali ovog jezera bi ubio čovjeka: izloženost radijaciji iznosila je 600 rentgena!
Daily Mail piše da je problem s radijacijom bio toliko ozbiljan da liječnici nisu smjeli otvoreno o njemu govoriti, već su brojne slučajeve dijagnosticirali kao "specijalne bolesti". Kasnije je utvrđeno da su oboljenja od raka oko ove tvornice povećana za 21 posto, učestalost genetskih mutacija kod djece povećana je za 25 posto, a pojava leukemije je povećana za stravičnih 41 posto!
Priča o jezeru Karačaj pokazuje i nevjerojatan odnos prema prirodi i sigurnosti građana: sovjeti su prvo nuklearni otpad bacali u obližnje rijeke i jezera, pa su sredinom 50-ih otpad pokapali pod zemlju, nakon čega je 1957. godine došlo do eksplozije čija je radijacija obuhvatila 14.500 kilometara kvadratnih. Tada se otpad počeo bacati u jezero Karačaj, ali je ono presušilo 1967. godine, pa je novi oblak radioaktivne prašine pogodio već zagađeno područje.
Oblasti Čeljabinska ni danas nisu pogodne za život. jezero je danas prekriveno betonom, ali radijacija nije obuzdana.
