Odgovor na to pitanje, prema mišljenju grupe lingvista i nevladinih udruga iz četiriju država, jest: "Da, to su isti jezici."
"Radeći na projektu 'Jezik i nacionalizam' grupa je 30. ožujka izdala Deklaraciju o zajedničkom jeziku. Navodi se kako četiri jezika zajedno čine policentrični jezik, koji se kao engleski, njemački ili arapski govori u više država. Tvrde da su, iako postoje različiti dijalekti, sve to varijacije jednoga jezika, jer svi koji ga govore mogu razumjeti jedni druge", piše The Economist.
"Cilj Deklaracije jest potaknuti raspravu o jeziku bez nacionalističke prtljage i pridonijeti procesu pomirenja", rekla je Daliborka Uljarević, Crnogorka koja stoji iza Deklaracije.
"Inzistiranje na nazivanju srpsko-hrvatskog jezika različitim imenima vodi do beskrajnih apsurda – djeca koja žive u istom gradu u Bosni, idu u istu školu, ali u dva različita razreda i govore različitim jezicima. Internetska stranica bosanske Vlade prevedena je na četiri jezika, engleski, bosanski, hrvatski koji je napisan na latinici i srpski koji je na ćirilici. No regionalni političari ne trebaju prevoditelje kada se sastaju. Vrhunac apsurda u Bosni su kutije cigareta na kojima piše ''pušenje ubija'' dva puta na latinici i jednom na ćirilici, a sve potpuno isto napisano", piše The Economist.
Navodi se i da se političari u svim državama svađaju zbog Deklaracije i jezika, dok obični ljudi ne brinu previše oko toga.
"Kada ih pitate o njihovu jeziku, često ga zovu samo 'naški'", zaključuje se u tekstu.
