Talijanska premijerka Giorgia Meloni najmoćnija je osoba u Europi. Rezultat je to godišnjeg popisa 28 najmoćnijih ljudi u Europi koji Politico objavljuje svake godine, dijeleći utjecajne političare, ali i druge moćnike, u tri kategorije: Izvršitelji, Ometači i Sanjari te zaključno proglašava najmoćniju osobu u toj godini.
Tako su se, uz Meloni koja predvodi ljestvicu, ovdje našli šefica Europske komisije Ursula von der Leyen kao vodeći Izvršitelj, u istoj kategoriji slijedi je "imperijalist" ruski presjednik Vladimir Putin te, kako ga Politico naziva, "stup obrane" Donald Tusk, bivši poljski premijer i bivši predsjednik Europskog vijeća.
Top tri u kategoriji Ometača prema ovogodišnjem popisu su šef njemačke desnice Friedrich Merz, Izvršna potpredsjednica Europske komisije za čistu, pravednu i konkurentnu tranziciju Teresa Ribera, varšavski gradonačelnik Rafał Trzaskowski, i francuska desničarka Marine Le Pen.
U kategoriji Sanjara prvu poziciju zauzeo je novoizabrani glavni tajnik NATO-a Mark Rutte, a slijedi ga "desna ruka" ukrajinskog predsjednika Zelenskog, Andrii Yermak, bivša estonska premijerka i novoizabrana potpredsjednica Europske komisije Kaja Kallas te mađarski premijer Viktor Orbán. U ovoj kategoriji na sedmom mjestu našao se i papa Franjo no, nas trenutno zanima vatikansko susjedstvo, odnosno Italija.
Giorga Meloni se, zanimljivo, i prošle godine našla na Politicovoj listi i to na vodećoj poziciji u kategoriji Izvršitelja. Tada je opisana kao premijerka čiji je uspon 2023. godine "užasnuo sve centriste diljem kontinenta i šire".
"Bruxelles se pripremao da član postfašističke stranke dobije mjesto (i glas) za njegovim najvišim stolovima, pojačavajući redove problematične djece EU-a", napisao je tada Politico dodajući da je Meloni u 2024. prkosila očekivanjima te pokazala da je izgradila oprezan, ali značajan klub obožavatelja i krenula u provedbu ustavnih reformi koje bi značajno povećale ovlasti premijera.
Stabilno kormilo Italije
Meloni je ove godine, pak, proglašena osobom koju biste "nazvali da želite razgovarati s Europom". Od aktivistice u ogranku mladeži neofašističkog Talijanskog socijalnog pokreta preko vodeće figure vala koji europsku politiku vuče prema krajnjoj desnici, Meloni je u manje od desetljeća prešla put od čelnice desničarske stranke Braća Italije i titule "ultranacionalističke luđakinje" do premijerke Italije i figure s kojom Bruxelles i Washington mogu ozbiljno razgovarati.
Žena koja inzistira na korištenju muškog oblika svoje službene titule, iskristalizirala se u moćnu figuru u trenutku kada Europi nedostaju moćni centristi, što prilično prkosi "proročanstvima" stručnjaka koji su joj prognozirali kratak vijek u premijeskoj fotelji i tvrdili da će borbe u talijanskoj vladajućoj koaliciji ozbiljno uzdrmati Meloni.
Njezinim izborom nije bio oduševljen ni vrh EU-a koji već ima posla s jednim "neposlušnim djetetom", a to je mađarski premijer Viktor Orbán.
Meloni je, međutim, pokazala da Italija nakon dugo vremena ima stabilno kormilo, a popravile su se i ekonomske prognoze zemlje čiji dug iznosi 137 posto njezinog BDP-a.
'Alfa' i sumrak demokracije
Besprijekorno njegovana i dotjerana, Meloni i svojom pojavom odražava stabilnost koju Italija napokon ima, a da ima i tvrd karakter, dokazala je kada je oporbenjaka i predsjednika regije Campania, Vincenza De Lucu koji ju je svojedobno nazvao "kučkom", u njegovoj vlastitoj regiji pozdravila riječima: "Predsjedniče De Luca, ja sam ta kučka, Meloni. kako ste?"
Njezin ledeni stav prema De Luci u javnosti je učvrstio poziciju Meloni kao "alfe" koja se, unatoč tome što je fizički minijaturna, bez problema nametne svojim suparnicima. Oporba je nije uspjela poraziti, a članovi njezine koalicije ne usuđuju se interno osporavati njezin autoritet.
Promatrano izvana, stabilnost koju je Meloni donijela talijanskoj Vladi, stavila je u drugi plan demokratsko nazadovanje do kojeg je u Italiji ipak došlo.
Meloni rutinski koristi sudove kako bi pokušala ušutkati kritičare. Podiže tužbe za klevetu rock zvijezdama poput frontmena Placeba Briana Molka — koji ju je nazvao "fašistom" tijekom koncerta 2023. — do učitelja koji ju je nazvao "neo-Nazi" tijekom rasprave u razredu. Obrušila se i na talijanske državne medije koji su početkom godine zbog toga stupili u štrajk prosvjedujući protiv vladavine cenzure.
Nije poštedjela ni talijanske suce koji su neke od njezinih politika proglasili nezakonitima - na društvenim mrežama optuživala ih je za urotu. Zanimljivo, nekoliko pravnika je nakon toga dobilo prijetnje smrću i zatražilo policijsku zaštitu.
Obrušila se Meloni i na manjinske skupine poput LGBTQ+ zajednice, koju ismijava kao "lobi" koji podmuklo pokušava nametnuti svoju "rodnu ideologiju" njezinoj zemlji. Prvo što je napravila kada je preuzela vlast, zabranila je da se izdaju rodni listovi djeci rođenoj od surogat majki ili lezbijskim parovima koji su koristili umjetnu oplodnju. U listopadu je njezina vlada donijela zakon kojim se dvogodišnjim zatvorom ili kaznama do milijun eura kažnjavaju osobe koje imaju dijete dobiveno surogat majčinstvom bilo gdje u svijetu.
EU čelnici na sve su ovo gledali kao na "unutarnju stvar" Italije, a treba priznati i kako Meloni radi prekovremeno da bi u vrhu EU bloka stekla povjerenje, uvjeravajući čelnike da će ih podržati u ključnim pitanjima. Pritom je, prilično impresivno, zadržala vlastitu retoriku protiv EU-a, ali u dovoljno niskoj mjeri da ne riskira sukobe s Bruxellesom. Veliki plus zaradila je i na tome što je napravila drastičan zaokret od stava iz 2018. da je Vladimir Putin ponovno izabran za predsjednika "nedvosmislenom voljom ruskog naroda" do jedne od najvećih pristaša Ukrajine. Kao prava timska igračica, u veljači je pak uvjerila Viktora Orbána da prihvati ključni paket pomoći Ukrajini od 50 milijardi eura i tako zaradila pohvale najviših dužnosnika.
Migranti na udaru
Udruživši snage s predsjednicom Europske komisije Ursulom von der Leyen, Meloni je nadgledala sklapanje značajnih ugovora s Tunisom, Mauritanijom i Egiptom koji usmjeravaju milijarde eura represivnim režimima koji drže migrante podalje od Europe presretanjem njihovih brodova, zatvaranjem u zatvore ili izbacivanjem u pustinji.
Pokrenula je i smion plan, da pritvaranje migranata bez dokumenata prepusti Albaniji. Talijanski suci su zaključili da je shema nezakonita i naredili povratak tražitelja azila deportiranih u tu zemlju, a premijerka je priznala poraz. "Model Meloni" je, unatoč neuspjehu, u Europi promatram s divljenjem, a EU šefovi izrazili su svoje zanimanje za shemu, suglasni u tome da bi "trebalo razmotriti nove načine za sprječavanje i suzbijanje neregularnih migracija". Von der Leyen je tu poruku primila k srcu i sada planira objaviti nacrt direktive o "povratku" već u veljači.
S moćnicima u Parizu i Berlinu praktično izvan funkcije, Meloni koristi politički vakuum za promicanje svoje politike i pozicioniranje sebe kao mosta između krajnje desnice čija prisutnost u europskim vladama raste i liberalno-demokratskih čelnika koji je vide kao prihvatljivog predstavnika pokreta koji ne razumiju u potpunosti.
Komplicirana veza s von der Leyen
Komplicirana veza Meloni i von der Leyen samo naglašava moć kojom talijanska premijerka raspolaže. Predsjednica EK-a mjesecima je pokušavala pridobiti Meloni da podrži njezin reizbor prošlog lipnja. Iako je Meloni bila izrazito suzdržana tijekom glasovanja, von der Leyen joj je nastavila izlaziti u susret pa je tako, u pokušaju da zaštiti Meloni, odgodila objavu izvješća EU-a o vladavini prava jer su u njemu zabilježeni "negativni trendovi" u slobodi medija u Italiji.
U rujnu je von der Leyen otišla i korak dalje. Kako bi udovoljila Meloni, u formiranju novog tima Komisije postavila je talijanskog kandidata Raffaelea Fitta za jednog od šest izvršnih potpredsjednika koledža i predavši mu važan portfelj kohezije.
Ima onih u Bruxellesu koji odbacuju zabrinutost oko Meloni tvrdeći da bi je drugi čelnici, bude li ikad predstavljala prijetnju EU-u, mogli izolirati kao što su učinili s Orbánom.
"Problem je u tome što Meloni nije novi Orbán, već Orbán na steroidima", objasnio je istraživač političkog ekstremizma Pietro Castelli Gattinara, suradnik Marie Skłodowska-Curie u Centru za europske studije i komparativnu politiku Sciences Po. "Ona predstavlja veću, bogatiju zemlju koja je jedna od osnivača EU-a i ima ogromnu pregovaračku moć.”
Utjecaj na Trumpa
Ponovni izbor Donalda Trumpa za američkog predsjednika, Meloni će još više dati krila.
Ipak, treba reći da je njezina stranka radila na uspostavljanju dubljih veza s Republikanskom strankom. Bivši Trumpov glavni strateg Steve Bannon nedavno je ustvrdio da su napori Meloni da se dodvori centristima u Bruxellesu uništili njenu šansu da bude relevantna za nadolazeću administraciju SAD-a. "Ne treba nam pomoć ni od koga u Europi", rekao je Bannon, dodavši da će pokret MAGA, ako ikada bude trebao sugovornika s druge strane Atlantika, tražiti druge.
Le Pen, Farage i Orbán su s nama, dodao je Bannon. Meloni bi, istaknuo je, Trumpu odani ljudi shvatili ozbiljno samo kada bi se javno vratila tvrdolinijaškom ultranacionalističkom liku koji je imala "kada su njezina Braća Italije imala 3 posto glasova".
I dok Meloni nije na Trumpovu radaru, čini se da je obožava njegov bliski suradnik, milijarder Elon Musk koji je premijerki nedavno u New Yorku uručio nagradu Global Citizen Atlanskog vijeća i koji je obožavatelj njezine imigracijske politike. Nitko, ipak, ne vjeruje da će blizak odnos s Muskom pomoći Meloni da uvjeri Trumpa kako treba nastaviti podržavati Ukrajinu ili da spriječi veće carine na robu iz EU-a.
U Europi, ipak, Meloni može mirno nastaviti koristiti privilegiju koju je stekla kao dio pobjedničkog političkog fenomena i globalnog pokreta ultranacionalističkih populista te tako širiti svoj utjecaj s Italije na međunarodnu razinu.
POGLEDAJTE VIDEO: Talijanska premijerka stiže u Zagreb. Analizirali smo kako se pozdravlja Meloni, čisto da se Grlić Radman pripremi
