Henry Kissinger koji je umro u dobi od 100 godina, u svom domu u Connecticutu izazivao je podijeljena mišljenja. Predani praktičar "realizma" u vanjskim odnosima, dobio je Nobelovu nagradu za mir, često je oštro osuđivan kao ratni zločinac.
Kao savjetnik za nacionalnu sigurnost SAD-a i državni tajnik, energično je provodio politiku detanta – koja je otopila odnose sa Sovjetskim Savezom i Kinom. Njegova shuttle diplomacija pomogla je okončanju arapsko-izraelskog sukoba 1973. godine, a pregovori o Pariškom mirovnom sporazumu izvukli su Ameriku iz njezine duge noćne more u Vijetnamu, piše BBC.
Ali ono što su njegovi pristaše opisali kao "Realpolitik", njegovi su kritičari osudili kao nemoralno. Optuživali su ga za, u najmanju ruku, prešutnu podršku krvavom državnom udaru koji je svrgnuo ljevičarsku vladu u Čileu i za žmirenje na "prljavi rat" argentinske vojske protiv svog naroda. Kada je čuo da je Kissingeru dodijeljena Nobelova nagrada, komičar Tom Lehrer slavno je izjavio da je "politička satira zastarjela".
Rođen je u židovskoj obitelji srednje klase u Bavarskoj 27. svibnja 1923. godine kao Heinz Alfred Kissinger. Obitelj je kasno napustila zemlju kako bi pobjegla od nacističkog progona, ali su se 1938. pridružili njemačko-židovskoj zajednici u New Yorku.
"Henry" je bio prirodno sramežljiv tinejdžer, koji nikada nije izgubio naglasak i ljubav prema nogometu. Noću je pohađao srednju školu, dok je danju radio u tvornici četki za brijanje i planirao je studirati računovodstvo, ali je pozvan u vojsku.
Dospio u pješaštvo, njegov mozak i jezične vještine iskoristili su vojni obavještajci. Pred kraj rata pridružio se Protuobavještajnoj službi. Kao 23-godišnjak je dobio tim za lov na bivše časnike Gestapoa s apsolutnom ovlasti uhićenja i pritvaranja osumnjičenih.
Po povratku u Sjedinjene Države studirao je političke znanosti na Harvardu - uzdižući se na akademskoj ljestvici.
Godine 1957. objavio je knjigu "Nuklearni rat i vanjska politika" u kojoj je pisalo da se u ograničenom atomskom ratu može pobijediti. Antiskeptičnim jezikom, tvrdio je da bi "taktička" i "strateška" uporaba nove vrste manjih projektila mogla biti racionalna. Kissingerov dugi put do slave i utjecaja je započeo.
Postao je pomoćnik guvernera New Yorka i kandidata za predsjednika Nelsona Rockefellera. A kad je Richard Nixon osvojio Bijelu kuću 1968., Kissingeru je ponuđeno mjesto savjetnika za nacionalnu sigurnost.
Bio je to složen odnos. Predsjednik se osjećao oslanjajući se na Kissingerove savjete o međunarodnim odnosima, ali je bio sklon antisemitskim ispadima i sumnjičavosti prema američkim Židovima.
Hladni rat bio je na vrhuncu: Armagedon je tek izbjegnut zbog Kube, američke su trupe još uvijek bile u Vijetnamu, a Rusija je nedavno izvršila invaziju na Prag.
Ali Nixon i Kissinger odlučili su smanjiti napetost sa Sovjetskim Savezom: obnovili su pregovore o smanjenju veličine svojih nuklearnih arsenala.
Istovremeno je otvoren dijalog s kineskom vladom, preko premijera Zhou Enlaija. To je poboljšalo kinesko-američke odnose i izvršilo diplomatski pritisak na sovjetsko vodstvo – koje se bojalo svog ogromnog susjeda.
Kissingerovi napori doveli su izravno do Nixonovog povijesnog putovanja u Kinu 1972. godine, kada je upoznao i Zhoua i Mao Zedonga – i okončao 23 godine diplomatske izolacije i neprijateljstva.
U međuvremenu, SAD su se nastojale izvući iz Vijetnama.
"Mir uz čast" bilo je ključno Nixonovo izborno obećanje; a Kissinger je odavno zaključio da su bilo kakve vojne pobjede SAD-a besmislene - jer nisu mogle "postići političku stvarnost koja bi mogla preživjeti naše konačno povlačenje".
Ušao je u pregovore sa Sjevernim Vijetnamom, ali se složio s Nixonom o tajnim bombaškim napadima na neutralnu Kambodžu - u nastojanju da komuniste liši trupa i zaliha.
Politika je rezultirala smrću najmanje 50.000 civila; a destabilizacija zemlje dovela je do kambodžanskog građanskog rata i brutalnog režima Pol Pota.
Tijekom mukotrpnog niza pregovora s Viet Congom u Parizu, Kissinger - sada državni tajnik - dogovorio je povlačenje američke vojske iz Južnog Vijetnama.
To mu je donijelo Nobelovu nagradu za mir - uz Le Duc Thoa iz Sjevernog Vijetnama - odluka koju su ogorčeno napali mirovni aktivisti.
Kissinger je nagradu primio "s poniznošću", a novčanu nagradu darovao je djeci američkih vojnika poginulih u sukobu. Dvije godine kasnije, kada su komunističke snage pregazile Južni Vijetnam, pokušao ga je vratiti.
Njegova shuttle diplomacija dovela je do prekida vatre nakon arapsko-izraelskog rata 1973. godine.
Nixonov tajni sustav snimanja u Bijeloj kući snimio je izraelsku premijerku Goldu Meir kako se nevjerojatno zahvaljuje za način na koji su on i Kissinger postupali s njezinom zemljom.
Ali nakon što je otišla, snimke su otkrile mračniju Realpolitiku. Ni Kissinger ni Nixon nisu imali namjeru vršiti pritisak na Sovjetski Savez da dopusti ruskim Židovima da potraže novi život u Izraelu.
"Emigracija Židova iz Sovjetskog Saveza nije cilj američke vanjske politike", rekao je Kissinger. "A ako su Židove strpali u plinske komore u Sovjetskom Savezu, to nije američka briga. Možda humanitarna briga."
Izbor marksista Salvadora Allendea za predsjednika Čilea ipak je zabrinuo Sjedinjene Države. Nova vlada bila je prokubanska i nacionalizirala je američke tvrtke.
CIA je provodila tajne operacije u Čileu, u pokušaju pomoći oporbenim skupinama u svrgavanju nove vlade. Kissinger je predsjedao odborom koji je odobrio akciju.
"Ne vidim zašto trebamo stajati sa strane i gledati kako zemlja postaje komunistička zbog neodgovornosti svojih ljudi", rekao je. "Pitanja su previše važna za čileanske birače da bi se o njima prepustilo da sami odluče."
Na kraju je uskočila vojska; a Allende je umro u nasilnom puču u kojem je general Pinochet preuzeo vlast. Ispostavilo se da je mnoge njegove vojnike plaćala CIA.
U kasnijim godinama, Kissingera će progoniti brojni sudovi koji su istraživali kršenje ljudskih prava i smrt stranih državljana pod vojnim režimom.
Godinu dana kasnije, Kissinger je gledao kako Richard Nixon napušta Bijelu kuću nakon skandala Watergate. Njegov nasljednik Gerald Ford zadržao ga je na mjestu državnog tajnika.
Vršio je pritisak na vladu bjelačke manjine u Rodeziji da odustane od vlasti, ali je optužen da ignorira "nestanke" argentinske hunte i njezinih kritičara.
Kontroverze su ga pratile nakon što je napustio ured 1977. godine: ponuda katedre na Sveučilištu Columbia povučena je nakon protesta studenata.
Postao je snažan kritičar vanjske politike Jimmyja Cartera i Billa Clintona, tvrdeći da predsjednici prebrzo idu prema miru na Bliskom istoku.
Nakon 11. rujna, George W. Bush ga je zamolio da vodi istragu o napadima na New York i Washington, ali je bio prisiljen odstupiti u roku od nekoliko tjedana - nakon što je odbio otkriti popis klijenata svoje konzultantske kuće i odgovoriti na pitanja o sukobu interesa.
Održao je sastanke s predsjednikom Bushom i potpredsjednikom Dickom Cheneyem, kako bi ih savjetovao o politici u Iraku nakon invazije 2003. godine. "Pobjeda nad pobunom", rekao im je, "jedina je izlazna strategija."
Uvijek utjecajan, izvijestio je Donalda Trumpa o vanjskim poslovima nakon njegovog izbora 2017. godine, sugerirajući, između ostalog, prihvaćanje okupacije Krima od strane Vladimira Putina.
No, kad je 2023. godine napunio 100 godina, promijenio je pogled na Ukrajinu. Nakon ruske invazije, tvrdio je da bi se zemlja predsjednika Zelenskog trebala pridružiti NATO-u nakon što se osigura mir.
Henry Kissinger imao je golem popis kontakata i uvijek spremnu mudrost. "Moć", volio je govoriti, "je ultimativni afrodizijak".
Lik veći od života, našao se u središtu moći tijekom najvažnijih događaja prošlog stoljeća.
Na bijes mnogih, ostao je nepokolebljiv u pogledu svoje jednoumne težnje za interesima SAD-a i obrane načina života koji je usvojio u okrugu.
"Zemlja koja zahtijeva moralno savršenstvo u svojoj vanjskoj politici", jednom je izjavio, "neće postići ni savršenstvo ni sigurnost".
POGLEDAJTE VIDEO: Hollywood tuguje,s popularnim 'Prijateljem' koji je iznenada preminuo opraštaju se kolege, prijatelji i obožavatelji...
