To je rezultat ispitivanja Instituta za makroekonomiju i ispitivanje konjunkture (IMK) Zaklade Hans Böckler koja je inače bliska njemačkim sindikatima. Treba naglasiti kako trošak rada nije plaća, dakle ono što će zaposleni dobiti na račun. On, naime, obuhvaća sve troškove vezane za zaposlenike, od socijalnih davanja pa do troškova bolovanja, odmora i školovanja.
Ova Zaklada je izračunala da je trošak rada u Njemačkoj trenutno oko 33 eura i 60 centi na sat i time je zapravo daleko iza nekih drugih članica EU-a. On je veći u Danskoj, Švedskoj, Finskoj, Belgiji i Francuskoj, a ponegdje seže i do 43 eura i 80 centi, piše Deutsche Welle.
Ovaj Institut je metodološki uzeo kao polaznu vrijednost 2000. godine: u to vrijeme su se detaljno analizirale sve gospodarske vrijednosti kako bi se našao što usuglašeniji i pravedniji mjenjački tečaj nacionalnih valuta prema novoj, zajedničkoj valuti euru. I dok je u drugim zemljama EU-a trošak rada rastao u prosjeku za 2,7%, u Njemačkoj je on jedva pokrivao zacrtanu stopu inflacije i bio u prosjeku 2%. Tek prošle godine su u Njemačkoj troškovi rada porasli znatno više (2,5%) nego što je to bio prosjek u EU-u (1,3%), ali zaostatak je još uvijek velik.
Kao što je to obično slučaj kod gospodarskih pokazatelja, rijetko se u pitanje mogu dovesti same brojke, ali može tumačenje: ovaj institut blizak sindikatu tu vidi posljedicu poteškoća na njemačkom tržištu rada i sve većem broju nezaposlenih. Naime, 2005. je u Njemačkoj on premašivao stopu od 11%, čak i u Španjolskoj je stopa tada bila niža. To je utjecalo i na skromnije zahtjeve sindikata u redovitim pregovorima o povišicama, no okolnosti su se očito promijenile.
"Njemačko gospodarstvo je izuzetno konkurentno i poduzeća odlično zarađuju", izjavio je direktor IMK Gustav Horn. Naravno, i ovako ima zemalja u Europi gdje je trošak rada još niži: u Španjolskoj je on 21,10 eura, još je povoljnije držati radnike u Poljskoj, zemljama Baltika, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj gdje je trošak rada između 11,30 i 7,50 eura na sat.
