U rujnu 1961. godine u New York Timesu objavljeno je kako Sovjetski Savez priprema testiranje snažne eksplozije. Navodno je 100 milijuna tona TNT-a trebalo raznijeti pacifičku i atlantsku obalu SAD-a ogromnim valom. U projektu nazvanom 'Lavina' radilo se izradi umjetnog tsunamija, kao novom konkurentu atomske bombe, koji bi izazvao velike žrtve među civilnim stanovništvom, piše Russia Beyond.
Navodno je autor ove tsunami-bombe bio akademik Andrej Saharov. Inače, riječ je o čovjeku koji je 1975. godine dobio Nobelovu nagradu za mir te slovio za jednog od najvećih humanista 20. stoljeća.
Ideja je zapravo - američka
Navodno ovaj projekt uopće nije bio ruska ideja jer su prve pokušaje da se napravi tsunami kojim se može upravljati proveli - Amerikanci. Njihov tajni projekt zvao se 'Project Seal' i imao je isti cilj – pomoću ogromnog vala izbrisati neprijatelja.
"Pomorski časnik E. A. Gibson, jednom prilikom je primijetio kako miniranje koraljnog grebena oko otočja u Tihom Oceanu kao posljedicu ima ogromne valove. Pod pretpostavkom da veličina vala ovisi o jačini detonacije, vojska je napravila nekoliko testiranja. Testiranja su započela 1944. godine na obalama Nove Kaledonije, gdje je bilo detonirano 3700 bombi, a kasnije su detonirali blizu Aucklanda na Novom Zelandu", navodi Russia Beyond.
Novozelandski redatelj Ray Waru, koji je pronašao izvještaje ispitivanja u arhivima Drugog svjetskog rata kazao je: 'To je bilo zapanjujuće. Kao prvo, kako je netko uopće mogao doći na takvu ideju, da razvije oružje masovne destrukcije bazirano na tsunamiju… isto tako, Novi Zeland je, čini se, to uspješno razvio do te mjere da to bi to zapravo i moglo funkcionirati'.
Sovjetski Savez je vrlo brzo dobio izvještaje o istraživanju SAD-a i zaključio da je to puno bolje rješenje od aviona i atomskih bombi koje lako može detektirati zračna obrana. Tadašnji lider SSSR-a, Nikita Hruščov, zapovjedio je da se ta ideja razradi.
Ruskog admirala šokirao projekt: To je kanibalsko masovno ubojstvo!
Do tada je SSSR već razvio svoju vodikovu bombu, a jedan od njezinih tvoraca bio je fizičar Andrej Saharov. Grupi znanstvenika, u kojoj je bio i on, pripao je zadatak istražiti djelovanje bombe u novim uvjetima – u vodi. Problem je bio kako bombu dovesti do vode.
U svojim zapisima Saharov je zabilježio: 'Nakon testiranja 'velikog' proizvoda [ogromne vodikove bombe, zvane carska bomba], zabrinulo me to što ne postoji dobar nosač (bombardere nismo računali, njih je lako srušiti), to jest, s vojnog gledišta, radili smo uzalud. Shvatio sam da nosači takve bombe mogu biti velika torpeda, koja će se ispaliti iz podmornica. Prema planu udari su usmjereni na američku morsku bazu. Naravno, uništenje luka, površinskom eksplozijom torpeda koji izlazi iz vode sa 100-megatonim nabojem te podvodna eksplozija neizbježno će izazvati brojne ljudske žrtve', svjesno je zabilježio Saharov.
U isto vrijeme, zapisao je, kako je ideju podijelio s admiralom Petrom Fominom, koji je bio na čelu nuklearnog oružanja morske flote. Fomina je projekt šokirao, prozvao ga je 'kanibalskim' masovnim ubojstvom mirnog naselja.
"Posramio sam se i više nikada nisam ni sa kime raspravljao o svom projektu", prisjetio se Saharov.
Zato se o drugim metodama aktivno raspravljalo. Pretpostavljali su da mogu lansirati torpedo s nadmoćnim nabojem na sigurnoj udaljenosti ako instaliraju na njega mehanizam sata (brojčanik). Na taj bi način raketa eksplodirala u točno određeno vrijeme te izazvala tsunami. Druga varijanta je bila da koriste minu umjesto torpeda, koju bi postavili u greben na obali SAD-a. Nju bi mogli aktivirati bilo kada.
Bomba bi izazvala val visok jedan kilometar?!
Fizičar Boris Altschuler kazao je da je francuski institut RAN, 2002. godine posjetilo nekoliko američkih nuklearnih fizičara.
"Jedan od njih mi je u iskrenom razgovoru ispričao da je radio u Los Alamosu, te da je dobio zaduženje izračunati parametre vodikove bombe, koja će u dubinama oceana izazvati val koji će biti sposoban uništiti SSSR. On je savjesno napravio izračun i došao do zaključka da, je sasvim moguće da će bomba izazvati val visok jedan kilometar u Arktičkom oceanu. No zaključak njegovog proračuna bio je negativan jer geografski položaj Sovjetskog Saveza čini pothvat sasvim beskorisnim. Val ne bi dosegao Moskvu i sibirske nuklearne rakete. Uz to, val bi se širio u koncentričnim krugovima te bi došao i do SAD-a, Kanade i Europe", prepričava Altschuler ršto mu je otkrio američki nuklearni fizičar.
Saharov suradnik, Jurij Smirnov, također je naveo probleme. Atlantik je previše plitak, a ogromni tsunami u Tihom oceanu uništio bi Kaliforniju i tu bi sve stalo. Naime, Kordiljeri, veliki planinski lanac uz zapadnu obalu Sjeverne i Južne Amerike ne bi dozvolili valu da se širi dalje, što cijeli pothvat, s vojnog gledišta, zapravo čini beskorisnim.
SAD je prekinuo projekt, a Hruščov je poslušao argumente vojske i znanstvenika te poništio zahtjev za opremanje podmornica vodikovim bombama, piše Russia Beyond.
