Vladin globalni mirovinski fond uspostavljen je 1990. godine i od tada je postao vlasnikom raznih dionica, točnije oko jedan posto vrijednosti svih dionica na svijetu. Njime upravlja centralna banka, a osim što su se onamo izdvajali viškovi od državne zarade na nafti i plinu, ulagalo se i u nekretnine od Londona do Bostona, navodi Reuters.
Ovo je prvi put da je fond premašio vrijednost od 5,1 bilijun kruna, što je oko 828 milijardi dolara. Budući da prema posljednjem popisu ova prosperitetna zemlja ima nešto više od pet milijuna stanovnika, svakom od njih pripada više od milijun kruna, što je oko 905 tisuća kuna. To ne znači da će svakom Norvežaninu pripasti taj iznos – on se čuva za crne dane.
Ministar financija Norveške Siv Jensen izjavio je tim povodom da će ovaj fond pomoći toj zemlji da se bori s nepredvidivim promjenama cijena nafte i plina, na koje je osjetljiva ta zemlja, sedma izvoznica na svijetu. Vrijednost fonda je trenutno na 183 posto brutodomaćeg proizvoda Norveške iz 2013. godine, a predviđa se da će do 2030. dosegnuti 220 posto.
Parlament je štedio
"Fond predstavlja uspjeh u smislu da je parlament uspio uštedjeti novac za budućnost. Postoje brojni primjeri zemalja kojima to nije uspjelo", kazao je glavni ekonomist DNB Marketsa, vodeće norveške investicijske banke. Vlada, naime, smije godišnje potrošiti tek oko 4 posto novca fonda, što je manje od godišnjih prihoda.
Ovakva čuda su moguća u rijetko kojoj zemlji svijeta. Zbog naftnih bogatstava, vlada je u stanju davati potpore i podržavati investicije kakve su teško zamislive igdje drugdje na svijetu. Naprimjer farmeri primaju poticaje za grijanje štala na Arktiku. Također, jedan od pet radno sposobnih Norvežana odlučuje se na primanje socijalne pomoći umjesto da radi, iako je službena nezaposlenost u Norveškoj 3,3 posto.
