Novinarka londonskog Guardiana piše kako su svi prozori na zgradama i kućama zatvoreni, kafići ne rade, a ljudi su se zabarikadirali u svoje domove. Rijetki izađu van prošetati pse, a i to čine brzo i gotovo potajice. U prolazu tek zagrle susjede ili znance, tješeći jedni druge.
Mnogi još ne shvaćaju što se dogodilo
Na uglovima ulica skupine turista sjede na svojoj prtljazi čekajući taksije da ih odvezu do zračne luke. Među njima je i Julie Holland, Amerikanka koja je došla na odmor u Europu sa svoje dvije kćeri. Rezervirala je let za Orlando odmah nakon sinoćnjeg napada. S kćerima je, kaže, večerala u jednom restoranu kad se terorist zaletio kamionom među ljude.
"Čuli smo vrisku. Ljudi su počeli ulijetati u restoran. Skrile smo se u kuhinju iza peći. Čim je pucnjava prestala, izašli smo kroz stražnja vrata. Policajac nas je otpratio do hotela oko 3 ujutro. Tijela su ležala posvuda i moje kćeri su vidjele mnogo mrtvih", ispričala je Amerikanka.
Marc, nadstojnik jedne zgrade blizu promenade, sinoć je nakon vatrometa krenuo kući. U jednom trenutku nastala je panika.
"Ljudi su vrištali, bježali... cijele obitelji. Tijela su bila posvuda", govori pokazujući prema čovjeku koji od sinoć, kaže, hoda gore-dolje po promenadi plačući na mobitel.
"Sinoć je bio ovdje s djecom. Jedva su izvukli živu glavu. Otad stalno telefonira. Još ne shvaća što se dogodilo", priča Marc.
Čovjek tetura ulicom, izgubio je cijelu obitelj
Glasovita promenada u Nici jutros je bila pod opsadom. Posvuda su krhotine stakla. Policajci su na svakom koraku. Mrtva tijela pokrivena su bijelim plahtama, a forenzičari nastoje što brže obaviti svoj posao. Jedan je čovjek ogrnut pokrivačem, mršav i ošamućen, teturao ulicom dok su ga susjedi pokušavali zadržati.
"Izgubio je cijelu obitelj", tiho kaže kroz suze jedna starija žena.
Marco Barsotti, Talijan koji živi u Nici, promatrao je sinoć vatromet sa svojom djevojkom.
"Kad je vatromet završio, vratili smo se natrag na ulicu. Odjednom, ljudi su trčeći počeli pristizati odasvud. Vidjeli smo kamion koji je projurio pored nas. Vratili smo se na plažu kako bismo se zaštitili. Ljudi su skakali i padali na nas. Trčali su prema moru...", kaže Marco.
Tek kad su se htjeli vratiti na promenadu, Marco i njegova djevojka shvatili su kakav se pokolj dogodio.
"Desetak tijela bilo je oko nas", kazao je dodavši da je refleksno posegnuo za mobitelom i počeo snimati užasne prizore oko sebe. Bilo je 22.46 sati.
Poginulo desetoro djece, 54 ih je u bolnici
Ispred Mediteranskog sveučilišnog centra svjedocima i žrtvama pokolja pruža se psihološka pomoć. Ljudi sjede uokolo pušeći u tišini. Jedan je čovjek u očaju udarao glavom o policijsku barikadu sve dok ga vatrogasac nije nježno uhvatio i odveo u zgradu. Posvuda samo pogledi puni zaprepaštenja, užasa i šoka.
Posebno strašno saznanje donijela je vijest da je među poginulima bilo čak desetero djece te da su u bolnice primljena čak 54 ozlijeđena mališana.
Paul, koji živi u zgradi do same promenade, kaže da je gledao ljude kako pokušavaju prijeći cestu prekrivenu mrtvim tijelima.
"Jedna je majka svome djetetu spustila kapke i rekla da drži oči čvrsto zatvorene. Otac je drugo dijete držao u naručju i rekao mu da zabije lice u njegovu majicu kako ne bi vidjelo prizore oko sebe", priča Paul.
Njegova susjeda, starija žena, doselila je u Nicu iz Alžira. "Napustila sam Alžir da ne bih morala gledati ovakve scene, a one su me dočekale ovdje", kazala je.
