Otok kasnije nazvan Groblje Batavije, a poznat i kao Otok ubojstava zbog zvjerstava koja su se tamo dogodila. Mjesto je prvog i najvećeg masakra u povijesti Australije, piše Daily Mail.
Zaželjeli se gusarenja
I nekoliko stoljeća nakon brodoloma nizozemskog jedrenjaka kod malenog zapadnoaustralskog otoka, priča o onome što se tamo dogodila ne spominje se previše.
Dana 28. listopada 1628. Nizozemska istočnoindijska kompanija dala je zeleno svjetlo za isplovljavanje broda iz Texela u Nizozemskoj do Batavije, današnje Jakarte u Indoneziji.
Na brodu je bilo 316 ljudi, uključujući i obitelji s djecom, te vojnike koji su čuvali začine i srebro, tada vrlo skupu i cijenjenu robu.
Na 'Bataviji', koja je imenovana po odredišnoj luci, rasla je napetost. Članovi posade spremali su pobunu kojom bi pretvorili jedrenjak u piratski brod.
Brodolom nakratko prekinuo pobunu
Kako bi izveli planirano preuzimanje, pobunjenici su seksualno napali kćer bogatog trgovca kako bi izazvali reakciju čelnih ljudi broda.
Dok su međusobni odnosi dvije stran na brodu dolazili do točke usijanja, 4. lipnja 1629. 'Batavia' je udarila u greben udaljen nekih 60 kilometara od obale zapadne Australije.
Nastala je panika, i ljudi su se očajnički pokušavali dokopati obližnjih otočića kako bi se spasili. Oko 40 ljudi utopilo se u nastalom kaosu, ali one koji su se spasili čekalo je nešto još gore.
Nakon što je jedan od pobunjenika preuzeo kontrolu nad preživjelima, on i njegovi najvjerniji ubojice pokupili su svakoga koga su smatrali prijetnjom njihovoj vlasti.
Nezamisliv pokolj
Te je ljude banda zatim silovala i ubila u prizorima koje su stručnjaci usporedili s 'Gospodarom muha', brutalnim romanom koji opisuje skupinu dječaka koji su se našli na nenastanjenom otoku i njihov katastrofalan i brutalan pokušaj da uspostave vlast.
Ubijanje se vršilo na otoku znanom kao Beacon Island te je uskoro postalo jasno da pobunjenici ne namjeravaju smaknuti samo one za koje su smatrali prijetnjom.
Pronađeni dnevnici otkrivaju kako su pobunjenici pobili više od stotinu ljudi tijekom lipnja.
Među njima je i beba koja je ubijena kako bi prestala plakati, zatim dječak kojem je odrubljena glava kako bi se provjerila naoštrenost mača te šesteročlana obitelj koja je poklana bez ikakvog razloga.
Ubijeni su bacani u masovne grobnice.
Na drugom otoku, član bivšeg zapovjedništva Batavije uspostavio je znatno civiliziranije životne uvjete, sa svježom pitkom vodom i obilnim zalihama hrane.
I banda i trgovci su čekali da naiđe neki brod, jedni da ih spasi pa da mogu nastaviti sa svojim životima, a drugi za ga preuzmu te počnu s piratstvom.
Spas nakon više od tri mjeseca
VELIKA TRAGEDIJA BRODA PUNOG IZBJEGLICA: Bježali od sigurne smrti i završili na najgori mogući način
Ponovo je rasla opasnost od međusobnog sukoba, što je spriječio dolazak broda 'Sardam'.
Komodor je stao na stranu trgovaca te su pobunjenici uhićeni. Ispitani su i osuđeni na formalno uspostavljenom sudu na obližnjem otočiću.
Kako bi dobili priznanja, na nekim je članovima pobune primjenjeno i mučenje vodom. Na kraju su izvršene presude. Neki su odmah obješeni, nekima su odsječeni udovi, a neki su odvedeni u Bataviju kako bi tamo bili smaknuti.
Dok su više od tri mjeseca čekali na spašavanje, mnogi muškarci, žene i djeca na otoku pod vlašću pobunjenika bili su masakrirani. Žene su bile višestruko silovane a pobunjenici su klali po cijelome otoku. Ljudi jednostavno nisu imali gdje otići.
Znanstvenici iz Australije i Nizozemske ne znaju koliko je točno tijela sahranjeno pod pijeskom otoka.
