Nasir Sarajlić jedan je od prvih rudara izvučenih iz jame Raspotočje, nakon što je proveo 18 sati u zatočeništvu, 400 metara pod zemljom. Ogorčen, obratio se redakciji Dnevnog avaza jer, kako kaže, više ne može trpjeti nepravdu.
''Hodam, sam sa sobom pričam i razmišljam da li da sebi nešto učinim, jer ovako više ne ide. Obratio sam se direktoru (Esad Ćivić, direktor RMU Zenica), a on mi je rekao: Evo ti 100 KM za drva i pomoć. Pet metra drva je 500 maraka, a on mi daje 100 KM, što mi ne može biti ni za lijekove'', priča Sarajlić. Posebno je užasnut odnosom Uprave prema porodicama poginulih te prema preživjelim rudarima.
'Svima su bila puna usta rudara'
''Velike su naše muke. Da su barem ljudski došli i rekli bilo što. Tek kada sam se obratio direktoru, on mi je rekao da nemaju novaca ponuditi nam bilo što više. A dok smo bili interesantni javnosti, svima su bila puna usta rudara. Nije prošao ni mjesec, već su nas zaboravili'', kaže Nasir. On navodi da, koliko god mu bilo teško, zna da ima i gore, te je najviše povrijeđen odnosom prema nekim kolegama.
''Brinem se za kolege koje su imale ugovore na određeno. Ja radim osam godina i valjda ću živ dočekati penziju, ali mi je žao ovih što su stradali, a sutra će se naći na ulici'', govori Sarajlić. Većina rudara, uključujući i petoricu koja su tek od 1. rujna u rudniku, imali su ugovore na šest mjeseci, pa se opravdano plaše da će im Uprava, nakon isteka roka, odbiti produžiti ugovore jer im je umanjena radna sposobnost.
Grupa rudara koji su preživjeli zatočeništvo u jami, podnijela je Upravi svoje zahtjeve. Između ostalog, tražili su veća financijska sredstva kao pomoć za nabavku lijekova i medicinske usluge koje moraju platiti, ali i obavezno zaključivanje ugovora na neodređeno vrijeme s rudarima koji nemaju takve ugovore, a stradali su u Raspotočju. Odgovora iz Uprave za sada nema.
