Vladimir protiv Volodimira, car protiv televizijskog glumca, istok protiv zapada, Rusija protiv Ukrajine. Cijeli svijet prati što se to zbiva i pita sprema li se novi rat. Rusi kažu da ne planiraju nikakvu invaziju, ali su evo slučajno baš na granici rasporedili 100 000 vojnika i malo vježbaju tenkove.
Svi se sjećaju kako su prije 8 godina ušli na teritorij Ukrajine i prisvojili Krim. Ukrajinski predsjednik Zelenski danas kaže zapadu, pretjerali ste, prestanite širiti paniku o invaziji, ugrožavate nam ekonomiju. Joe Biden je siguran da Rusija kreće u invaziju, i glavni tajnik NATO-a kaže da je konflikt blizu. Ali Europska Unija nije baš tako sigurna i nije baš tako jedinstvena. Njemačka se ne želi suprotstaviti Rusiji pa Ukrajincima ne želi dati oružje.
A kako se ne može dogovoriti Europa, ne može naravno ni Hrvatska. Nema ni šest mjeseci da je premijer Andrej Plenković u Kijevu održao govor na ukrajinskom, i završio ga s riječima Krim je Ukrajina. Ali, predsjednik Milanović kaže da bi u slučaju sukoba, povukao hrvatske vojnike s tog područja. Rusi ga slave, Ukrajinci su ga proglasili neprijateljem.
Život u Donjecku osamdesetih poprilično je sličio onom u Sankt
Peterburgu ili Zagrebu.
Sankt Peterburg i Donjeck rodni gradovi Ekaterine i Aze tada su
bili dio Sovjetskog Saveza.
"To su bila topla vremena, neki detalji iz ovog ambijenta
podsjećaju na ta vremena, vremena kad nisi imao brige. Sve je
bilo jako mirno fino lijepo. Nikakve mržnje, nikakvih konflikata
apsolutno nije bilo", kazala je Ekaterina
Pavlovskikh, Ruskinja u Zagrebu.
Danas je Ekaterinin rodni grad u Ruskoj Federaciji, a Azin u
Ukrajini iako je Donetksa oblast još 2014. održala referendum za
neovisnost od Ukrajine. Aza je tada bila perspektivna
tenisačica.
"Desilo se tako da sam otišla na pripreme u Krim, i dok se sve
događalo na Krimu i nakon toga se više nisam vratila kod kuće,
nisam se vratila u Ukrajinu. To se vrijeme nikad nije zaustavilo
samo što je sad to počelo bit sve intenzivnije i intenzivnije",
poručila je Aza Petrova, Ukrajinka u
Zagrebu.
Sada je najintenzivnije u posljednjih osam godina. 100 tisuća
ruskih vojnika tik uz granicu izvodi vojne vježbe. Ukrajina,
opravdano, strahuje od invazije, istodobno želi osloboditi
okupirani teritorij, Krim kojeg je Rusija pripojila 2014. Putin,
ruski vladar s ovlastima cara kaže da neće napadati, Zelenski,
ukrajinski glumac s ovlastima predsjednika odgovara kaže spremni
smo.
"Sve znamo, spremni smo na sve, nadamo se najboljem i činimo
apsolutno sve što je potrebno. Činimo to zajedno s našim
partnerima, našim diplomatima, i što je najvažnije s našom
vojskom", izjavio je Volodimir Zelenski,
predsjednik Ukrajine.
Sve je počelo u proljeće 2014. Na majdanskim prosvjedima svrgnut
je proruski predsjednik Viktor Janukovič, Ukrajina se
opredijelila za zapad i Europu, no Putin nasilno pripaja Krim , a
na istoku Ukrajine, oblasti Donjeck i Lugansk samoproglašavaju
neovisnost, sukob koji još nije završio dosad je odnio više od 14
tisuća života i raselio 2 i pol milijuna ljudi. Sve to iz daljine
prati oko tri tisuće Ukrajinaca u Hrvatskoj.
"Ukrajinsko stanovništvo se ne bi osjećalo ovako da nema ovih
događanja iz 2014. godine, činjenica je da se jedino tako može
osjećati narod koji se nalazi na svom teritoriju, na svom
teritoriju se bori i zato će pobijediti. Zato što je to naša
zemlja. Mi nismo otišli u drugu državu, mi smo svoji na svome",
kazala je Marija Maleškova, predsjednica
Ukrajinske zajednice Zagreba.
"Sada je pravo vrijeme da se, prije nego što eskalira, snažno
reagira, jer kad dođe do eskalacije, ako prijeđe jedan ruski
vojnik, prijeći će tisuću, prijeći će sto tisuća i onda može biti
prekasno stoga treba reagirati sada i prisiliti Rusiju i
Vladimira Putina da se zaustavi sada dok nije prekasno", izjavio
je Viktor Filima, predstavnik ukrajinske
nacionalne manjine grada Zagreba.
Vladimir Putin želi jamstvo da Ukrajina neće
nikad ući u NATO, no ona na to nije ni spremna, misli bivši
hrvatski veleposlanik u Rusiji.
"Trenutno unutar NATO saveza ne postoji konsenzus, drugo Ukrajina
nije spremna za ulazak u NATO zbog mnogih razloga koji se tiču
njezinoga unutarnjeg uređenja, i treće s obzirom da su dijelovi
Ukrajine izvan kontrole ukrajinske vlasti ulazak Ukrajine u NATO
značio bi obvezu svih članica NATO-a da se aktivno uključe u taj
sukob što trenutno nikome nije u interesu", izjavio je
Božo Kovačević, bivši hrvatski veleposlanik
u Rusiji.
Ipak članice NATO-a stežu obruč oko Rusije. Ratni brod iz Danske
stigao je u Baltičko more, a još nekoliko aviona u Litvu.
Francuska šalje vojnike u Rumunjsku. Nizozemski avioni i vojska
sletjet će u Bugarsku. Španjolski ratni brodovi uplovljavaju u
Crno i Sredozemno more, a avioni kreću u Bugarsku. SAD je NATO-u
na raspolaganje stavio svoje nosače američke mornarice to znači
vojnike, brodove, ratne razarače, 70-ak zrakoplova i
podmornicu.
A što kaže Hrvatska?
"Kad izbije požar, najbolje ne otvarati vrata. Staviti mokre krpe
ispred. U tom Hrvatska neće biti vatrogasac", poručio je
predsjednik Zoran Milanović.
Milanovićeva izjava u Rusiji je postala glavna vijest, a na
ukrajinskoj ekstremističkoj stranici odmah je proglašen državnim
neprijateljem.
"Milanović je bio cijeli dan i cijelu noć na ruskoj
televiziji, i rekli su da je on jedini političar koji se usudio
reći svoje mišljenje, da zvijezda je bio. Normalno da Ukrajinci
govore da to nije dobro, ali ja ne razumijem ako neka država ne
želi dati svoju vojsku i svoje oružje za drugu državu, zašto
bi on bio prevarant", poručila je Ekatarina.
{"RELATED":/4182956}
Azin sunarodnjak Boris, inače bivši zastupnik u hrvatskom saboru to mu neće nikad oprostiti.
"To je skandalozno što je on kazao. Potpuno neprimjereno,
jednostavno kao građani jedne ugledne države ne možemo vjerovati,
ali nije Hrvatska jedina država koja ima slučajne predsjednike",
kazao je Boris Graljuk, Ukrajinac i bivši
saborski zastupnik.
Hrvatska je situacija specifična. Predsjednik je pro Rusija,
premijer pro Ukrajina.
Hrvatska je, baš zbog slične situacije, osamostaljenja koje je
krvavo platila uvijek sa simpatijom gledala na Ukrajinu. Ta je
zemlja u konačnici među prvima i priznala Hrvatsku, zato čudi da
je na pročelju pravoslavne crkve u Zagrebu osvanuo grafit ne
dirajte Rusiju, kasnije prekriven novim - Mir gospodnji.
Mnogi se pitaju treba li Hrvatska slati svoju vojsku u pomoć
Ukrajini.
"To teško da bi mi s ulice mogli određivati, ali moje mišljenje
je da ne bi trebali", kazao je Božidar iz
Zagreba.
"Mislim da ne. Mislim da ratovi ne bi smjeli postojati, ja sam za
mir, što god političari napravili", rekao je
Anna iz Rusije.
"Ne, zato što je dosta rata", poručila je
Slađana iz Slovenije.
"Logično je da Hrvatska bude na strani s Ukrajinom, da joj pomaže
koliko može, ali to nipošto ne znači da Hrvatska treba raskinuti
sve veze s Ruskom Federacijom", poručio je Kovačević.
I Ruskinja Anastasija koja je u Zagrebu otvorila muzej 80-ih, jer
je to kaže bila najsretnija dekada na cijelom svijetu, misli
isto.
"Ja sam za osamdesete. Za zajedništvo, mir, pa nismo više toliko
glupi, zlobni, jadni da se priklonimo nekoj negativnoj strani, da
radimo nešto ružno na planeti. Nego ako već možemo nešto dati za
sebe, to će bit ljubav. Nadam se da će politika umrijet što
prije", poručila je Anastasija Knežević.
Kijev već odavno nije u osamdesetima. Taj grad noću postaje
Berlin istoka, a clubbing je življi nego ikad prije unatoč strahu
i neizvjesnosti. Mladi Ukrajinci, baš poput njenog brata, kaže
Aza, izgaraju za slobodom, Rusiju smatraju agresorom i spremni su
na borbu. Ona ne misli tako, jer je, prije svega, majka.
"Nisu naša djeca lutke, nisu naši sinovi lutke da bi ih tako
slali pedeset komada tamo, pedeset komada ovamo. Po novom zakonu
moja mama bi sad morala ići ratovati. Moja mama koja ima 60
godina", kazala je Aza.
Njena ruska prijateljica, situaciju u Ukrajini opisuje vicem
kojeg je čula na ovim prostorima.
"Pita Suljo što misliš o ratu između Ukrajine i Rusije. On kaže
da mislim to da će se Rusi i Amerikanci boriti do zadnjeg
Ukrajinca", ispričala je Ekaterina.
Šala u kojoj ima dosta istine sukus je gotovo svakog ratnog
sukoba gdje mali obično ispaštaju, dok veliki sklapaju poslove.
