Dvije godine traje borba s ciljem izvlačenja pomoraca iz tamošnjeg zatvora u koju su bili uključeni vlasnik broda, Sindikat pomoraca i njihova međunarodna udruga ITF, Ministarstvo vanjskih poslova i Furčićeva obitelj.
'Došao sam do toga da više ne znam što napraviti, komu se obratiti', rekao je kroz suze za Slobodnu Dalmaciju Tomislav Furčić, brat zarobljenog Ivana Furčića koji se s bratom posljednji put čuo prije pet mjeseci kada je do Ivana uspio doći sudski tumač kojeg je angažirao naše Ministarstvo vanjskih poslova.
'Uspjeli smo razgovarati nekih pet minuta i moj brat zvučao je dobro, razumno, logički je odgovarao na pitanja. Tada sam konačno malo odahnuo, jer u prethodnim razgovorima nije bilo baš tako. Ja bih ga pitao kako mu je, a on bi uzvraćao protupitanjima kako se, primjerice, zvao prije 20 godina mali dućan u blizini naše kuće ili kako je bilo ime naše pokojne bake. Kao da u najmanju ruku nije imao povjerenja u mene, da sam to ja, njegov brat ', ispričao je Tomislav detalje razgovora sa svojim bratom.
SMS poruka
Nedavno je, kako je kazao, primio neobičnu SMS poruku, poslanu iz zatvora koja je dala naslutiti kako se njegov brat nalazi u životnoj opasnosti.
'Na WhatsApp mi se 7. rujna javio izvjesni Sam i predstavio se kao Ivanov zatvorski kolega. On je navodno izbjeglica iz Gambije i pritvoren je u pokušaju prelaska preko Libije u Italiju. Sam mi je poslao svoju fotografiju, kao i njega i Ivana. Odmah sam uočio da se moj brat "prepolovio", od čovjeka od 90 i nešto kila spao na starčića, dobro posijedio. Sam tvrdi da su policajci tukli Ivana, da su vrlo okrutni i da su oni najveći problem', kazao je Tomislav te dodao kako nije odmah povjerovao Samu za kojeg je mislio da je netko preko kojega Ivanovi gospodari žele uspostaviti vezu s obitelji i zatražiti otkupninu ili nešto drugo što im treba.
Sam mu je u poruci otkrio ime zatvora u kojemu se nalaze. Radi se o Cesion Salman, lokaciji u blizini Sabrataha i Al Zawiyaha. To znači da su Furčić i, pretpostavlja se, ostali članovi posade preseljeni s prvotne lokacije, pritvora Tajoura. Radi se o udaljenosti od oko 70 kilometara.
Nikad saslušan pred sudom
44-godišnji Ivan u dvije godine još nije nije izveden pred sud niti je saslušan, a kada god bi se pokušalo, odnosno sazvalo ročište, ono bi uvijek bilo odgođeno zbog problema s dovođenjem posade pred sud, zbog zatvorenih prometnica i nereda. Takvih je pokušaja do sada bilo najmanje 15. Tomislav ih sve zapisuje u svoj dnevnik.
Kazao je kako je u nekoliko navrata bio spreman sam otići u Tripoli i platiti slobodu svojem bratu, no ne zna kome. Obratio se i bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću, kao i zagrebačkom muftiji Ševku Omerbašiću, ali bez velikog povratnog efekta. Najviše od sviju pomogao mu je Duje Ančić, šef braniteljske zadruge "Domaćin".
'Ančić je preko Društva libijsko-hrvatskog prijateljstva došao u Tripoliju do izvjesnog Enesa, bivšeg splitskog studenta. Taj je Enes zahvaljujući samo njemu znanim vezama došao do mog brata, razgovarao s njim i poslao mi fotografije, a u jednom trenutku ga je čak mogao izvesti na slobodu, da ne kažem oteti iz zatvora. Sve je organizirao, dovezao se sa svojim ljudima pred zgradu, ali kada je trebao ući u auto - Ivan je to odbio. Tko zna što mu se motalo u glavi u tom trenutku? Možda je mislio da ga otima neka druga milicija. Kada sam se kasnije čuo s Enesom, kazao mi je da brat boluje od tipičnog stockholmskog sindroma, ovisnosti o svojim otmičarima', ispričao je Tomislav za Slobodnu Dalmaciju.
