Porazna statistika otkrila je kako su gotovo dvije trećine žena u široj regiji doživjele neki oblik nasilja te da više od tri milijuna žena pati od fizičkih i psihičkih posljedica zlostavljanja, piše Deutsche Welle.
Nužna politička akcija
Organizacija za europsku sigurnost i suradnju objavila je regionalno istraživanje "Dobrobit i sigurnost žena" iz 2018. godine koje se odnosi na nasilje nad ženama i djevojčicama na području Albanije, Crne Gore, BiH, Sjeverne Makedonije, Srbije i Kosova, uključujući i Moldaviju i Ukrajinu.
Krajnje poražavajući rezultati pokazuju da je gotovo 70 posto ili 16 milijuna žena s područja pokrivenog istraživanjem doživjelo neki oblik nasilja, a oko 45 posto žena su žrtve seksualnog uznemiravanja dok su oko pet milijuna žena iz šire regije fizički ili seksualno zlostavljali njihovi partneri.
"Zastupljenost nasilja nad ženama u regiji je tolika da je nužna politička akcija. Brojke su tolike da su neprihvatljive s ljudske točke gledišta, ali i s gledišta sigurnosti i stabilnosti kao i ekonomskog i socijalnog stanja naših društava", kaže generalni tajnik OESS-a Thomas Greminger.
Thinkstock
Porazna statistika
Prema istraživanju, najzastupljeniji oblik nasilja nad ženama na zapadnom Balkanu i šire je psihičko zlostavljanje od partnera. Naime, čak je 60 posto ispitanica potvrdilo da je partner kontrolirao njihovo ponašanje, ekonomski ih zlostavljao ili ucjenjivao kroz djecu.
OESS navodi kako nema nema velikih razlika u odgovorima koje su dobili prošle godine od 15 tisuća ispitanih žena sa zapadnog Balkana iz Ukrajine i Moldavije u odnosu na podatke koje su dobili 2014. godine od 42 tisuće građanki zemalja članica EU-a. Statistike navode kako je na razini EU-a jedna od triju žena pretrpjela neki oblik nasilja, njih 10 posto doživjelo je seksualno nasilje, a svaka peta je žrtva partnerovog fizičkog ili seksualnog nasilja.
"Podaci su toliko mračni da je očigledno bilo kojem političaru da je nužno krenuti u akciju. Ne govorimo ovo zbog ispunjavanja standarda EU-a već zbog ukupne sigurnosti, ekonomije, socijalnih i ljudskih pozicija", navodi Greminger.
Kad je riječ o prijavljivanju nasilja, razlike između žena iz regije i žena iz Europske unije nema. U zemljama Unije prosjek je oko 14 posto, dok je manje od deset posto žena žrtava nasilja u Srbiji i BiH spremno da počinitelje prijavi vlastima. Kao razlozi za to navodi se nepoznavanje vlastitih prava, nepovjerenje u institucije ili tradicionalni način obrazovanja i razmišljanja.
Privatna stvar
Organizacija za europsku sigurnost i suradnju inzistira na primjeni zakonodavstva u području prevencije i zaštite nasilja nad ženama, te kažu kako za tim postoji potreba - kako u Europi, tako i na zapadnom Balkanu.
"Izvještaji daju sve potrebne podatke i ne dopuštaju više izgovore političarima i svima onima koji donose odluke. Mora se osigurati odgovarajuće zakonodavstvo, obučiti policija i pravosuđe, ali se i kroz obrazovanje mora podići svijest žena i djevojčica o njihovim pravima i podršci koju mogu dobiti u slučaju nasilja", navodi glavni tajni OESS-a Thomas Greminger.
Nasilje više nije privatna stvar
Naime, do 1990. godine nasilje nad ženama u Europski uniji uglavnom je podrazumijevalo "privatnu stvar" u koju se država nije mnogo miješala, dok se u zemljama članicama u posljednja tri desetljeća počelo sve više inzistirati na zaštiti temeljnih prava kao prioritetu zakonodavstava i državnih politika. Gotovo dvije trećine ispitanih žena u istraživanju u BiH i Srbiji tvrde kako nasilje u obitelji nije samo privatna stvar. Ispitivanje je pokazalo kako žene žrtve nasilja sa zapadnog Balkana uz institucionalnu podršku žele nekoga tko će im pružiti temeljnu ljudsku podršku.
"Nekoga s kim ću pričati i odlučiti što ću raditi dalje sa svojim životom i odnosom u kojem se nalazim", neki su od odgovora žena iz regije.
"Bilo me je sramota priznati da se to događa meni", rekla je žrtva nasilja novinarki DW.
