Dvije od tri nizozemske borbene brigade službeno su započele proces pridruživanja Bundeswheru.
Juncker: EU bi trebala imati vlastitu vojsku
Nizozemska 11. zračnodesantna brigada došla je pod njemačko zapovijedništvo još 2014., a zatim je 17. ožujka ove godine i 43. mehanizirana brigada službeno postala dio njemačke 1. oklopne divizije. Nizozemskoj je sada pod samostalnim zapovjedništvom ostala samo 13. mehanizirana brigada, plus specijalne snage, podrška i stožerno osoblje.
Iako je pitanje koliko će ovakvo integriranje biti provedivo i kako će funkcionirati, riječ je zasigurno velikoj promjeni, neki tvrde i revolucionarnoj, ne samo za Nizozemsku, već i za cijelu Europu.
Već je bilo toliko puno deklarativnih pokušaja formiranja multinacionalnih snaga da je lako previdjeti što se upravo dogodilo. Ali Nizozemci ne vrše samo trenažne manevre s Nijemcima. General poručnik Mart de Kruif, zapovjednik Kraljevske nizozemske vojske, nazvao je ovu suradnju "Jedinstvenom u cijelome svijetu, i po načinu, kao i po stupnju integracije."
Druge su multinacionalne snage znatno manje. Njemačko-nizozemski korpus vjerojatno je jedan od tehnološki najnaprednijih združenih vojnih snaga, ali broji samo 400 pripadnika, uključujući civilno osoblje. Zajednička francusko-njemačka brigada s 5.000 pripadnika postoji još od 1987., ali svaki put kada je sudjelovala u nekom oružanom sukobu bila je podijeljena u odvojene, nacionalne vojske. Različiti elementi te brigade prvi su put djelovali zajedno tek u Maliju 2014. godine.
Brzi rast njemačkih snaga
Ali ovaj put Nizozemska predaje svoje snage za brzo djelovanje i jedinu preostalu tenkovsku postrojbu Njemačkoj.
Dvije države provode slično partnerstvo i na moru. Njemačka i Nizozemska zajedno će koristiti i najveći i najskuplji brod Nizozemske ratne mornarice Karel Doorman. Brod je projektiran da ispunjava nekoliko uloga, ali najvažnije je da može prevoziti i kopnene snage. U stanju je iskrcavati tešku opremu, a ima i poseban prostor za helikoptere.
Njemačka pomorska bojna, oko 800 vijnika specijaliziranih za mornaričku zaštitu, čiščenje mina i ukrcavanje na druge brodove, biti će absorbirani u Nizozemsku ratnu mornaricu. A ove dvije države razmatraju i spajanje njemačke postrojbe za protuzračnu obranu sa sličnom nizozemskom postrojbom.
Ovi će dogovori omogućiti Njemačkoj da brzo proširi borbenu sposobnost svoje vojske. Do nedavno, njemačka je vojska bila organizirana u samo jednu svrhu - spriječavanje sovjetskog prodora u zapadnu Europu. Taj zadatak nije predviđao misije poput iskrcavanja na neprijateljske plaže, tako da Njemačka nikada nije razvila amfibijsko-desantne snage. Sada kada je Njemačka počela razmatrati vojne misije po Sredozemlju, hitno joj je potrebno tako nešto.
Financijski razlozi
S druge strane Karel Dooerman je toliko skup da Nizozemci nisu mogli u potpunosti koristiti sve njegove mogućnosti. Tako da Nijemci pomažu Nizozemcima u financijskim potrebama, a zauzvrat dobivaju dramatično povećanje svojih amfibijsko desantnih sposobnosti.
S nizozemskog stajališta, upravo su financijski problemi glavni razlog suradnje s Njemačkom. Njihov je vojni proračun pao s 2.5 posto na samo 1.2 posto. Još u 2011. Nizozemska je vojska obustavila korištenje svih svojih tenkova. Nakon toga su zaključili kako im tenkovi ipak još uvijek trebaju, ali da ne žele plaćati za njih. I tako su zaključili kako je bolje da njihovom tenkovskom bojnom zapovijedaju Nijemci nego da ju uopće nemaju.
Njemačka pomorska bojna je pod nizozemskim zapovjedništvom, tako da se u neku ruku radi o obostranoj suradnji, iako je jasno kako je Njemačka viši partner. Uostalom, njemački vojnici pod nizozemskim zapovijedništvom i dalje ne smiju u akciju dok im to ne odobri njemački parlament. Njemački Ustavni sud donio je odluku kako njemačke oružane snage mogu ići djelovati u druge zemlje samo ako im to prvo odobri Bundestag. To se odnos i na njemačke postrojbe stacionirane unutar snaga drugih država.
Uskoro multinacionalna panzer divizija
Njemačka promatra ovu suradnju kao tek početak nečeg puno većeg. Već je započela pripreme za slične dogovore s Poljskom, dok je Češka već nekoliko puta zadražila od Njemačke suradnju sličnu onoj koju ima s Nizozemskom. I ta država želi da jednu njenu oklopnu brigadu apsorbira Njemačka vojska.
Njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen izjavila je kako na ovaj način želi izgraditi europsku vojsku. "Slijedeće ćemo godine uspostaviti multinacionalnu panzer diviziju", izjavila je još u veljači.
"To bi trebalo stvoriti postrojbu 20.000 aktivnih vojnika, koja bi trebala postati aktivna do 2021. godine, a koja bi bila nukleus Europske vojske", napisali su njemački mediji.
Prošloga je mjeseca njemački general poručnik Dieter Warnecke održao govor u kojem je pohvalio nizozemsko-njemačko vojno partnerstvo kao model za dublju integraciju svih europskih vojski.
Krajnji cilj - Europska vojska
Njemačka je od samog početka suradnje s Nizozemskom jasno davala do znanja kako je krajnji cilj ove bilateralne suradnje Europska vojska. Još 2013. njemački je obrambeni establišment jasno artikulirao ovaj plan.
Do sada su svi pokušaji stvaranja Europske vojske završavali neuspjehom. Pa se Njemačka odlučila na novi pristup. Formirati će duboku vojnu povezanost sa samo nekoliko država. S vremenom će i druge države biti pridodane ovoj suradnji, sve dok se ne formira jezgra prave Europske vojske.
Ako Njemačka uspoje dokazati kako integracija s Nizozemskom i Poljskom radi, a da te države na taj način uspijevaju uštediti dosta novca, i druge će se zemlje htjeti pridružiti. Nakon što Berlin uspije pridobiti još nekoliko zemalja, projekt će dobiti kritičnu masu. Rezultat će biti EU vojska, ili jako čvrsto koordinirana grupa vojski, centrirana na Njemačku.
Kako Njemačka već otvoreno planira multinacionalnu panzer diviziju, očito je kako je ovaj proces otišao već dosta daleko.
Njemačka dominacija
Puno govori o položaju Njemačke u Europi činjenica da je upravo ona, a ne Francuska, Italija, ili bilo koja druga sila na kontinentu, središte ovog projekta Europske vojske. A još više govori i o njemačkim ambicijama.
Njemačka ekonomska dominacija znači da bez obzira kakva buduća Europska vojska bila, njome će dominirati Njemačka.
Pišući o francuskim pozivima da Njemačka i Francuska obrambeno surađuju, George Friedman je napisao: "Surađujući u obrambenim proračunima, s time da svaka nacija doprinosi u skladu sa svojom gospodarskom snagom, značilo bi da bi Njemačka, uz ekonomske, postala i vojna sila u Europi. Unutar EU, Njemačka je prva među jednakima. Stvaranje značajne vojne snage zacementiralo bi taj položaj."
Rast Europe koja je u stanju imati vlastite moćne oružane snage, nezavisne od Sjedinjenih Država, bio bi jedan od najvećih geopolitičkih događaja u 21. stoljeću, te bi revolucionalizirao ravnotežu moći širom svijeta. Europa je već pokazala kako je spremna koristiti svoju znatnu gospodarsku moć protiv interesa SAD-a, kako kada je stala na stranu Kine, a protiv Sjedinjenih Država u slučaju Azijske banke za infrastrukturu i ulaganja. Koliko bi se samo još više nezavisno ponašala kada bi imala moćne oružane snage?
No povijest Europe upozorava nas kako moramo biti oprezni kada god dolazi do rasta nove vojne sile.
