Bio je to relativno miran ratni dan u Sarajevu 1994. godine. Na središnjoj gradskoj tržnici Markale sve je bilo puno ljudi. Stanovnici Sarajeva su nakon skoro dvije godine opsade pokušavali voditi koliko-toliko normalan život.
Samo deset minuta poslije, podne krenuo je napad vojske bosanskih Srba minobacačkim projektilima kalibra 120 mm s položaja na području sela Mrkovići.
Na mjestu je ostalo mrtvo 68 ljudi, a 144 je ranjeno.
Hilmo Zeković na dan masakra prolazio je kroz Markale malo prije nego što je pala granata. Kupovao je na tržnici.
"Kad sam stigao blizu kuće na Mejtašu, čuo sam jaku eksploziju. Znao sam da se nešto strašno dogodilo, čuo sam sirene, galamu… Odmah sam se vratio. To je bio užas. Tko nije vidio taj masakr, ne može mu se ispričati. Ljudska tijela bila su razbacana, bez ruku, nogu, jauci, plač, bježanje. Slika koju nikad neću zaboraviti", prisjetio se svojedobno Zeković za Dnevni avaz.
Na tržnici Markale tog kobnog dana radila je i Jela Hadžić, koja se sa zebnjom sjeća straha koji je proživjela tada.
"Bila sam tu kad je granata pala, nisam shvatila ni kako je pala ni što se dogodilo. Samo sam vidjela krv i tijela. Brzo sam se sklonila. Žene su počele gubiti svijest od straha i prizora" ispričala je Hadžić.
Sarajlija Samir Fazlić svojevremeno je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ispričao kako ga je samo puka sreća spasila od masakra tog kobnog 5. veljače.
"To je bio relativno miran dan, ništa se posebno nije događalo. Negdje oko 10 bio sam u gradu, a kad ste u gradu, uvijek svratite na tržnicu, vidite neke ljude, pokušate nešto kupiti jer su cijene tada još uvijek bile fascinantno visoke. Ja sam bio kod Vječne vatre kad je granata pala. Ljudi koji su u tom trenutku bili u mojoj blizini bez razmišljanja su se zaputili prema tržnici", ispričao je Fazlić koji je tada ugledao prizor koji ga je ostavio bez riječi. U snovima mu se javljao i godinama poslije.
"Buka, ljudski krici i krvi, krvi posvuda…Tijela su bila na sve strane razbacana, ljudi su zaustavljali automobile, kamione, sve ono što je tada bilo u funkciji da bi ubacivali tijela" prisjetio se Fazlić te dodao kako se naizmjenično smjenjivala tišina s užasnom bukom i ljudskim kricima.
Markale su bile najprometnija sarajevska tržnica ili pijaca, kako Sarajlije kažu, a tijekom rata bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika za život pod opsadom grada. Također, na njoj su se razmjenjivale informacije, bila je mjesto susreta stanovnika grada u okruženju.
Za ovaj zločin na doživotnu robiju pred Haškim sudom osuđen je general Vojske Republike Srpske Stanislav Galić.
Tržnica Markale na meti se drugi put našla i godinu i pol dana kasnije, u kolovozu 1995. kada su, nedaleko od mjesta prvog masakra, ubijena 43 civila.
Opsada Sarajeva trajala je tri puta dulje od opsade Staljingrada u Drugom svjetskom ratu. Puna 44 mjeseca odnosno 1425 dana.
Tijekom opsade poginuo je 11.541 građanin Sarajeva, među njima 1601 dijete, a više od 50.000 civila je bilo lakše ili teže ranjeno. Procjenjuje se da je više od 500.000 projektila ispaljeno na grad za vrijeme opsade, a najgranatiranijeg dana, 22. srpnja 1993. godine, na grad je ispaljeno rekordnih 3777 projektila.
Pogledajte video: Milorad Dodik za RTL Danas: 'Mi nismo slobodni u BiH, to nije naša zemlja, u njoj ne možemo ostati'
