Orkanski vjetrovi, veliki valovi, obilna kiša i niska naoblaka nastavak potrage čine opasnim, prenosi CNN. A zadaća pred višenacionalnom skupinom za potragu golema je: potrebno je pretražiti desetke tisuća četvornih kilometara jednog od najizoliranijih područja na planetu.
"Ne tražimo iglu u plastu sijena", kazao je zamjenik zapovjednika australske vojske Mark Binskin. "Jer još nismo definirali gdje je plast".
specijal-201012070191004-Zrakoplovne nesreće
U međuvremenu su u Pekingu stotine članova obitelji nestalih putnika prosvjedovale ispred malezijskog veleposlanstva izražavajući bijes i frustracije. Tvrde da im malezijska vlada ne govori istinu o tome što se dogodilo zrakoplovu.
Malezijski premijer Najib Razak kazao je u ponedjeljak obiteljima putnika nestalog zrakoplova da je Boeing 777 svoje putovanje završio rušenjem u južnom dijelu Indijskog oceana, tisuće milja daleko od rute kojom je zrakoplov trebao letjeti. Nitko nije preživio. "S velikom tugom vam moram reći da podaci potvrđuju da je posljednja pozicija zrakoplova zabilježena u Indijskom oceanu, južno od Pertha", kazao je Razak. Njegova objava temelji se na podacima britanske satelitske tvrtke Inmarst.
"To nije normalno", kazao je novinarima jedan od prosvjednika u Pekingu, uznemireni član obitelji jednog putnika. "Ako pronađu nešto, OK, prihvatit ćemo to. Ali ovo je ništa, ovo su neki satelitski podaci i analize".
Zrakoplov na letu MH370 malezijske aviokompanije izgubio se s radara 8. ožujka, manje od sat vremena nakon polijetanja iz Kuala Lumpura za Peking s 227 putnika i 12 članova posade, među kojima je više od 150 Kineza, i misteriozno nestao i od tada se za njim intenzivno tragale spasavalačke posade čak 26 zemalja, među kojima su Australija, Japan i Kina.
Mjesto rušenja, u južnom dijelu Indijskog oceana, tisuće je milja udaljeno od trase na kojoj se zrakoplov trebao nalaziti i mnogo ključnih pitanja o tome kako je tamo završio još nema odgovore.
Kako piše CNN, konačna sudbina zrakoplova je sada vjerojatno poznata, ali za istražitelje potraga tek počinje. "Prvo će gledati s površine, koristiti se uređajima za slušanje, radarima, sonarima, koristiti se tehnikama računalnog mapiranja dna kako bi locirali neobične nakupine na dnu, objekte", kazao je CNN-u profesor oceanografije na floridskom sveučilištu Ian MacDonald. "Ali na kraju, morate se spustiti na dno oceana i pretraživati. Početi na širokom području i zatim sužavati zonu na osnovu prikupljenih informacija i dokaza", rekao je, dodavši da se istražitelji u toj fazi mogu služiti posebnim podmornicama s posadom ili bez nje.
