Iako još nije formalno dijagnosticirana, žena vjeruje da ima Kleine-Levinov sindrom, rijetki neurološki poremećaj uslijed kojeg se osobe danima, a ponekad i tjednima ne mogu probuditi.
"U jednom trenu zatvorim oči, a kada ih ponovo otvorim prošla su dva ili tri tjedna", kaže ova majka dvoje djece.
"Propustila sam brojne praznike, kao i sestrin osamnaesti rođendan jer sam imala 'epizodu'", govori.
Jody je prvi put iskusila KLS kada je kao dvanaestogodišnjakinja živjela u Španjolskoj. Uzbuđena što će prespavati kod prijateljice, Jody je došla s vrećom ponom igračaka, slakiša i odjeće. Ali kada je tog dana zaspala, nije se budila slijedećih osam dana. A kada se napokon probudila, nije mogla prepoznati svoje roditelje ni okolinu.
"Kada se vraćam iz epizode, sve mi je kao u snu. Ne mogu se nikoga sjetiti, čak se ne sjećam ni tko sam ja", kaže Jody. Treba joj i do tri tjedna da se vrati u normalu.
Ništa joj ne ide u glavu
Ali za vrijeme te faze povratka iz sna, tijekom koje normalno jede, spava i kupa se, uopće se ne sjeća stvari koje radi ili kaže.
"Kada ljudi govore ništa mi ne ulazi u mozak, pa samo čudno gledam u njih. Ne bih to nikom poželjela".
Jody se oslanja na svoga muža Stevena (29) da joj prepriča sve o stvarima koje su se događale tijekom njenih izgubljenih tjedana.
Jedna od posljedica njenog stanja je ta da je Jody jednostavno prespavala neke od najvažnijih trenutaka svoga života. Pala je u dubok san dan prije rođenja njenog prvog djeteta, Harleya, i uopće se ne sjeća njegovog rođenja.
Kada se napokon probudila dva tjedna kasnije, pogledala je dolje na svoje tijelo i shvatila da je trbuh nestao. Steven ju je morao upoznati sa sinom i opisati porod.
"To mi stvarno smeta jer se uopće ne sjećam poroda a to bi trebao biti poseban trenutak. Mislim da mi je to bila najlošija epizoda koju sam ikada imala. Postanem sva emocionalna zbog onoga što sam propustila".
Spavala dva tjedna u komadu
Na Božić 2014. zaspala je na Badnjak i nije se probudila sve do 12. siječnja 2015.
"Uopće se ne sjećam Božića. Sjećam se dana do Božića, stavljanja prigodnih ukrasa i kupovine ali ne sjećam se ničega nakon što sam završila posao na Badnjak. Ne sjećam se ničega do početka siječnja." Srećom, probudila se par dana prije nego što se trebala udati za svog muža Stevena.
"Stvarno mi smeta kad pomislim kako su mi djeca u dnevnoj sobi ili kod rodbine, otvaraju poklone i jedu božićnu večeru poput normalne obitelji, a ja sama ležim u krevetu i spavam."
"Iskreno, osjećam se kao da spavam dok mi djeca rastu", Jody je frustrirana zbog činjenice da je prespavala dobar dio prvih godina života njenih sinova Harleya (6) i Rileya (3).
"Toliko sam toga propustila. Prva godina sa vašim prvim djetetom stvarno je posebna, a ja sam propustila toliko toga. Imala sam sedam epizoda tijekom prve godine Harleyeog života. Spavala sam većinu te godine. To je stvarno frustrirajuće".
Dok Jody spava njen muž i majka se brinu za djecu. S obzirom da može spavati danima Steven je mora probuditi barem dva puta dnevno da nešto pojede, popije, i ode na WC. Ali iako ju muž može na kratko probuditi kako bi obavila svoje osnovne potrebe, mlada majka brzo odmah ponovo padne u san.
Dva tjedna razbuđivanja
Njena tipična epizoda sastoji se od barem tjedan dana spavanja, a zatim dva tjedna razbuđivanja.
"Dio tijekom kojega spavam nije strašan, ali kasnije razbuđivanje je. Bojiš se da se više nećeš vratiti natrag u normalu, a dani se samo vuku."
Unatoč strašnog djelovanja na njen život, doktori još nisu dijagnosticirali što se točno događa s mladom ženom.
Radi se o jako rijetkom poremećaju a doktori su se čak morali služiti i Googleom kako bi dodatno istražili KLS tijekom konzultacija. Tijekom godina testirali su je na epilepsiju i narkolepsiju, ali rezultati su bili negativni.
I dok Jody putuje zemljom snova Steven, bravar i lakirer, se brine za djecu i njihove svakodnevne potrebe.
Unatoč problemima s kojima se suočava, Jody zna kako mora cijeniti svaki dan koji provede budna. Šetnje u park, dani provedeni u zoološkom vrtu, pa čak i igranje kod kuće ili gledanje TV-a trenutci su za pamćenje.
"Kada imam epizodu, svi naši životi su stavljeni na čekanje. Moja su djeca tako mlada i stvarno me frustrira što ću im prespavati djetinjstvo. Samo bi htjela da liječnici napokon dijagnosticiraju što mi je. Onda bih možda mogla potražiti i neku pomoć", kaže očajna Jody.
