Petnaestogodišnja Ajša Musa briše suze dok priča o svom prisilnom braku s borcem zloglasne terorističke skupine Boko Haram u Nigeriji.
"Čovjek koji me je prisilio na brak bio je velik, i star preko 30 godina", objašnjava nigerijska djevojčica, sada smještena u logoru Minawao u obližnjem Kamerunu, gdje je dospjela u siječnju nakon što je uspjela pobjeći iz kandži islamističke terorističke skupine.
"Kada sam se pokušala oduprijeti prilikom njegova prvog pokušaja silovanja, izvadio je nož i prijetio da će me izbosti. Kada se i dalje nisam predavala, izvadio je pištolj. Bojala sam se i dopustila mu da radi što hoće. Silovao me svake noći. Bilo je tako bolno, svaki put sam plakala", prepričala je.
Skupine za ljudska prava navode da je Boko Haram oteo tisuće žena i djevojčica, a prema procjenama ta je teroristička islamistička skupina ubila više od 14.000 ljudi u Nigeriji i susjednim zemljama od 2009. u svojoj krvavoj kampanji za stvaranje radikalne islamističke države.
Dužnosnici UN-a navode da je do 7.000 žena i djevojčica oteto u sjeveroistočnoj Nigeriji. Najpoznatije među njima su djevojke, njih 200, otete iz škole u gradu Chiboku prije dvije godine, čija je otmica pokrenula snažnu međunarodnu osudu, no sudbina im je ostala nepoznata.
Djevojke i žene koje otmu pripadnici Boko Harama koriste kao seksualno roblje, sluškinje te za prenošenje bombi ali i kao bombašice samoubojice. UNICEF navodi da je broj djece koja se koriste kao bombaši samoubojice u Nigeriji, Čadu i Kamerunu porastao s četiri u 2014. na 44 prošle godine.
Ajša, koja je u veljači 2014. oteta iz sela Gulaka u nigerijskoj državi Adamawa, na sjeverozapadu zemlje, 10 mjeseci je provela u šumi Sambisi, uporištu Boko Harama u susjednoj saveznoj državi Borno.
Zbog toga što je bila kršćanka, kaže djevojčica, bila je do struka zakopana u zemlju 20 dana, koliko je trebalo da prijeđe na islam.
Potom je bila prisiljena udati se za jednog od boraca Boko Harama. I mlađe djevojčice, čak i one od osam godina, doživjele su istu sudbinu. Svakog dana djevojčice su strahovale od svojih "muževa" koji bi se vraćali navečer, priča Ajša.
Osim straha od nasilnih muškaraca, djevojke su bile užasnute i zračnim udarima koje je poduzimala nigerijska vojska u potrazi za Boko Haramom. "Bombe i meci pljuštali su s neba kao kiša", kaže.
Ajša se napokon uspjela domoći slobode kada je njezin otmičar i prisilni suprug napustio Boko Haram. Rekao joj je da je'umoran i da mu je dosta neprekidne borbe za skupinu koja svoje članove niti ne hrani kako treba'.
"Rekao mi je: Pobjeći ću i ostaviti te ovdje", prepričava djevojka.
Uplašena da bi i dalje mogla ostati u šumi, Ajša mu je rekla da ga voli i da želi s njime pobjeći. "Samo sam tražila izlaz", navodi.
Jedne noći su pobjegli te se deset dana probijali do More u Kamerunu, gdje su vojnici uhitili Ajšina suputnika.
Djevojka je odvedena u Minawao, izbjeglički logor s desecima tisuća ljudi koji su pobjegli pred Boko Haramom iz Nigerije. No njezino strašno iskušenje nije time prestalo.
Umjesto da je tretiraju kao žrtvu, označena je kao 'žena Boko Harama' ili Sambisa woman.
"Krenem li donijeti vodu ili sakupljati drva ljudi me mrko gledaju i odmiču se kao da imam zaraznu bolest", kaže 15-godišnjakinja.
Čak su i lokalne sigurnosne snage sumnjičave prema djevojkama poput Ajše.
"Ne možete im u potpunosti vjerovati", navodi vojni časnik želeći ostati anoniman, izražavajući sumnju da su te djevojke bile potvrgnute svojevrsnom 'pranju mozga' i da možda šire islamističku propagandu.
Djevojke koje poput Ajše borave u Minawaou nadaju se da ih traže njihove obitelji. No ako to nije slučaj, strahuju da bi se, kada ih jednom vrate u Nigeriji, mogle suočiti s neizvjesnom sudbinom.
Ajšu muči pomisao da su njezinu obitelj u Gulaku možda ubili ekstremisti. "To je ono što me tiho ubija", kaže.
