U malenoj sobi unutar bagdadskog suda, francuska je državljanka Djamila Boutoutao držala svoju dvogodišnju kćer i molila za pomoć. Boutoutao (29) je osuđena za članstvo u Islamskoj državi. Šapćući na materinskom jeziku u društvu drugih optuženih članica ISIS-a, koje su sve poput nje strankinje u Iraku, ova francuska državljanka rekla je kako je život postao nepodnošljiv, piše Guardian.
Njihove vlastite države ih ne žele
"Poludjet ću ovdje", priča Boutoutao, malena žena s naočalama i mrtvim pogledom. "Čeka me smrtna kazna ili doživotni zatvor. Nitko mi ništa ne govori, ni veleposlanik, niti ljudi u zatvoru." Stražari joj se približavaju dok Boutoutao govori. Kao i druge optuženice - sve su izgubile muževe, a u nekim slučajevima i djecu kada je prošle godine propala Islamska država u Iraku.
"Ne dajte im da mi oduzmu kćer", moli. "Ponudit ću vam novac ako kontaktirate moju obitelj. Molim vas da me izvučete odavde!" Nakon toga kratki je razgovor bio gotov i Boutoutao je vraćena u kut, gdje je čekala da ju sudac u susjednoj sobi pozove. Nije bilo prisutnih službenih predstavnika Francuske, niti bilo čega drugoga što bi je povezivalo s bivšim životom u Lilleu. Ako bude optužena za priključivanje terorističkoj grupi, čeka je doživotna kazna zatvora, ili smrt vješanjem.
Svih 15 žena kojima se sudilo prošlog tjedna udovice su rata koji je izbacio ISIS iz Iraka, pri čemu su poginuli deseci tisuća pripadnika te organizacije. Neke od žena dobrovoljno su se pridružile grupi, te su putovale same ili sa svojim roditeljima iz Europe i središnje Azije u ono za što su vjerovale da je obećana zemlja. Procjenjuje se da je više od 40.000 stranaca iz 110 država otputovalo u Irak i Siriju kako bi se pridružili džihadističkoj skupini. Od njih, pretpostavlja se da su oko 1900 bili francuski, a oko 800 britanski državljani.
Boutoutao je stigla u Irak 2014. sa svojim suprugom Muhamedom Naseredinom i dvoje djece. Suprug joj je ubijen u Mosulu 2016., a godinu dana kasnije i sin Abdulah. Zarobili su je kurdski pešmerge u sjevernom Iraku a na kraju je završila u Bagdadu, gdje je utvrđena zgrada suda u središtu grada postala središnja točka post-ISIS-ove ere.
Bijes domaćeg stanovništva
Oko 1000 žena optuženih da su pripadale ISIS-u prikupljeno je iz ruševina iračkih gradova te ih se sada drži u Bagdadu kako bi se suočile s bijesom društva i vlasti koji su i dalje duboko potreseni događajima iz prijašnje četiri godine, a većina bijesa usmjerena je prema stranim borcima i njihovim obiteljima. Žene prati i 820 malene djece, a još neka tek se trebaju roditi.
Sudski procesi djeluju ubrzano, a upravo takvo je bilo i 10-minutno saslušanje na bagdadskom središnjem krivičnom sudu koji je na brzinu riješio slučajeve optuženih strankinja, optuživši više od 40 žena na smrt, a desetke drugih na doživotni zatvor. Strankinje, često trudne, procesirane su beskompromisnom brzinom, inače tako rijetkom u iračkom pravosudnom sustavu. U čišćenju ostataka ISIS-a sudovi su preuzeli ulogu zatvaranja ove epizode. Dok Iračani pokušavaju krenuti u novi život nakon krvavog rata, ostaje osjećaj bijesa i ogorčenosti prema džihadistima čije je divljanje ostavilo traga na nacionalnoj psihi koja se tek treba oporaviti od sankcija, invazije i građanskog rata.
Francuska i druge europske države i dalje se neprijateljski odnose prema svojim državljanima koji su završili na iračkim sudovima, te inzistiraju da se trebaju suočiti s lokalnom pravdom. Francuska je vlada pokazala nešto obzira prema djeci koja su ostala siročad u borbama, ali ne i prema odraslim osobama koje su same odlučile priključiti se grupi. Ranije ove godine ministrica obrane Florence Parly rekla je da će oni koji se vrate u Francusku "morati odgovarati za svoja djela". Francuski su službeni predstavnici rekli svojim sunarodnjacima u Iraku da oni koji nisu uspjeli pobjeći ne mogu očekivati nikakvu pomoć.
Domaći u boljem položaju
Sada kada je ISIS gotovo potpuno izbačen iz Iraka, malo je govora o pomirenju. Mustafa Rašid, prodavač automobila u istočnom Bagdadu, nema dobro mišljenje o stranim zarobljenicima: "Prokleti bili", kaže. "Ne zaslužuju milost. Ni žene", dodaje.
Samo dan ranije na istome sudu Iračanka je oslobođena od svih optužbi nakon što je uspješno dokazala kako ju je brat natjerao da se pridruži ISIS-u. Dok su neke Iračanke, i velik broj Iračana osuđeni na smrt zbog sudjelovanja u terorističkom divljanju, samo je mali broj strankinja doživio bilo kakvu milost. "U umovima Iračana, sudstva i vlade, sama činjenica da ste stranac koji se odlučio živjeti na ISIS-ovom teritoriju ukazuje na stupanj krivnje i povećanu odgovornost", kaže Belkis Wille, viša istražiteljica Human Rights Watcha za Irak. "To nije isto s Iračankama, kojima konkretni dokazi mogu umanjiti kazne. Ako kupite kartu, prijeđete granicu i sami donesete odluku, znatno ste više izloženi."
Sudnica u Bagdadu bila je prepuna muškaraca koji su uvedeni u kavez usred prostorije. Njih 12 osuđeno je na smrt vješanjem, a zatim odvedeno natrag u ćelije. Nakon njih red je bio na Zahru Abdel Vahab Al Kaju. Tek je napunila 17 i potječe iz Tadžikistana. U rukama drži bebu, kojoj je isto stavila hidžab, i djeluje dezorijentirano. "Dovedena sam u Siriju prije nekih pet godina zajedno s mamom i tatom", kaže djevojka. "Udali su me za Turčina. Bio mi je dobar. Ovo je njegovo dijete. Smjestili smo se u Iraku. Otac i muž su mi poginuli. Sada sam zarobljena s majkom i kćeri. Želim se vratiti kući, iako moja zamlja nije dobra. Doma nisam nosila hidžab. ISIS je dobar, naučio me je kako da se pokrijem", rekla je.
Što s djecom
ISIS ODBROJAVA POSLJEDNJE SATE: Ovo su ključni događaji koji su doveli do kraja vladine gnjusnog terora u Iraku i Siriji
Iz Human Rights Watcha kažu da, unatoč zahtjevima tijekom prijašnje dvije godine, nema znakova da odvjetnici počinju djelovati proaktivnije, ili da suci traže konkretnije dokaze za optužnice. Pravda umjesto toga znatno ovisi o instinktu, rekao je jedan od pravosudnih službenika tijekom stanke. "Radim ovdje već 10 godina i dovoljno je da ih pogledam u oči da znam tko je kriv, a tko nije." Stražari koji dovode žene na sud iz obližnjeg zatvora kažu kako se većina ne pokaje. "Zarobljenica iz ISIS-a jednom me zatražila da joj donesem nešto što nisam mogao pa me je nazvala nevjernikom."
Što učiniti s djecom mnogo je teže pitanje za iračke vlasti. Neka su mirno jela jabuku dok su im majke čekale da ih se proglasi krivima za terorizam. Drugu su žene pokušavale umiriti. "Odrast će da budu poput njihovih majki", kaže jedan od stražara. "Ne, grijeh je reći tako nešto", rekao je drugi. "Sva su djeca nevina. Možda", glasio je odgovor. "Ali završimo brzo s ovime, ima ih još puno."
