Neki su se ratovi vodili zbog droga, no one su većinom korištene kako bi promijenile mentalno stanje vojnika, od kojih se često zahtijevalo da počine zastrašujuća djela.
Droge su se koristile za jačanje fizičkih karakteristika i agresivnosti, kao i da bi se dobila neprirodna hrabrost. Primali su ih i diktatori i prisilni novaci. Često su sami vojnici radili koktele rekreacijskih droga kako bi se malo ispuhali, piše Listverse.
Droge su isto tako izvor financijskih sredstava za neke nacije i terorističke grupe.
10. Vikinzi su postajali divlji pod utjecajem čarobnih gljiva
Vikinzi su bi utjerali strah u kosti svima koje bi susreli. "Bože spasi nas bijesa Sjevernjaka", molili su lokalni ljudi dok su vikinzi klali i silovali po sjevernoj i zapadnoj Europi. Smatralo se da ovi nezaustavljivi ratnici u sebi sadrže dio nordijskog vrhovnog boga Odina, koji ima je mogao pojačati snagu, ukloniti bol te ih pretvoriti u divlje berserkere.
No prava je istina da je njihova moć dolazila od halucinogene gljive Amanite. U dovoljno velikim količinama, ova je gljiva mogla omogućiti vikinzima da čine nadprirodne i neljudske stvari. Bili su poznati po tome što su se borili u divljem bjesnilu i s nadljudskom snagom. Bez sumnje su bili uvjereni kako im je gljive poslao sam Odin kako bi im dao snagu.
9. Zulu ratnici sredili su Britance pomoću kanabisa i biljnog čaja
Dana 22. siječnja 1879. britanske su snage imale svoj prvi veći okršaj sa Zulu ratnicima kod Isandlwane. Britanska arogancija u vezi nedostatka vatrene moći kod suparnika i navodnog neznanja taktike rezultirala je neugodnim porazom. Zului su uspjeli držati svoje glavne snage koncentriranima, primjenjivali su 'udari i bježi' taktiku kako bi izolirali britanske postrojbe, kao i sofisticiranu tehniku opkoljavanja zvanu 'bikovi rogovi', što je sve doprinjelo porazu Britanaca.
Zului su uz to imali na raspolaganju i kombinaciju psihologije i farmakopeje koja im je omogućavala neuništivu hrabrost i staminu. Zulu sangoma (vrač) poveo bi ratnike u ritual prije bitke, tražeći pomoć natprirodnih sila. Odabrane biljke izazvale bi povraćanje kako bi se ratnici pročistili i ujedinili u jednu silu.
Uslijedile bi i druge pripreme, poput biljke intelezi koja se koristila za tjeranje zlih duhova i činjenje ljudi neustrašivima. Posebno pripremljeno pivo davalo im je gotovo nadljudsku zaštitu od vatre, dok se dagga, južnoafrička vrsta kanabisa, pušila, inhalirala, ili pila kao čaj da bi se pojačalo vjerovanje u vlastite borbene sposobnosti.
8. Britanski Opijumski ratovi dali su im Hong Kong
Godine 1781. britanska Istočnoindijska kompanija započela je s ilegalnom prodajom opijuma u Kini. Pošiljke droge predavane su kineskim preprodavačima u skrivenim uvalama uzduž obale. Kineske vlasti nisu odobravale tako što, ali trebalo im je gotovo 50 godina da stvarno to pokušaju i spriječiti. Tako su 1838. počeli sa smaknućima kineskih preprodavača na kopnu, te su, ignorirajući zakone o međunarodnim vodama, zaustavljali britanske brodove i zaplijenili njihov teret.
Britanci su poslali svoju mornaricu, što je rezultiralo Prvim (1839.-1842.) i Drugim (1856.-1860.) opijumskim ratom. Nadmoćna britanska mornarička tehnologija parnih brodova i kvalitetnijeg topništva s lakoćom je nadmašila kineske džunke. Poraženi, Kinezi su morali predati kontrolu nad svojim trgovačkim lukama. Britanska trgovina opijumom se nastavila, a strancima je bilo omogućeno da se slobodno kreću Kinom.
Uza sve to, Britanci su uspjeli preuzeti Hong Kong u sklopu Nankinškog sporazuma iz 1842.
7. Amfetamini su pojačavali borbenost tijekom Drugog svjetskog rata
Oružane snage su dijelile amfetamine šakom i kapom tijekom Drugog svjetskog rata. Amfetamini su pojačavali budnost, dobro raspoloženje i umanjivali osjećaj gladi. Na prvi pogled, bili su savršeni za borbene uvjete, ali imali su i strašne nuspojave - ovisnost, ludu hrabrost, te pojačanu agresivnost (ponekad do stupnja psihoze).
Amerikanci i Britanci snabdijevali su svoju vojsku s amfetaminskim Benzedrinom, dok su Nijemci preferirali Pervitin (kristalni meth u boci), koji im je davao natprirodnu snagu, te umanjivao osjetljivost na bol. Navodno ga je uzimao i Romel, a prodavao se i u dućanima.
No upravo su Japanci ti koji su razvili kristalni meth, još 1919. godine. Nazvali su ga Philopon, te se koristio i među civilima, i među oružanim snagama tijekom Drugog svjetskog rata. Tvornički radnici i kamikaze piloti dobivali su velike količine.
6. Doktori koji su diktatorima dijelili drogu
Dok su se nacisti borili na speedu, Hitler je primao svoju vlastitu dnevnu količinu narkotika i životinjskih ekstrakata od doktora Theodorea Morella.
On bi Hitleru dao dr. Kusterove tablete protiv nadimanja, koje su sadržavale tragove strihnina, kao i hidrolizirane preparate od E. coli za probavu. Uz to dobivao je i barbiturate, glukozu, ekstrakt svinjske jetre i tablete bikovih testisa. Učinak je bio toliko dobar da je Morell ušao u Hitlerov krug najužih suradnika.
No 1941. Hitler se ozbiljno razbolio i trebalo mu je nešto jače. Morell se okrenuo narkoticima, davao je svome Führeru opijat eukodal, što je farmakološki rođak heroina. Od eukodala Hitler bi postao euforičan, no to mu još uvijek nije dovoljno. Nakon što je 1944. preživio pokušaj atentata, za ublažavanje bolova dobijao je kapi kokaina. Hitler je postao ovisnik o kokainu, te mu je Morell uskoro počeo davati doze dva puta dnevno.
Hitler je sveukupno dobivao 74 različite vrste lijekova i droga, a Morell nije opskrbljivao samo njega, već i važne njemačke industrijalce, kao i Mussolinija.
5. Speedball i Space shuttle
Za vrijeme Korejskog rata američka je ovojska dobivala amfetamin za budnost, baš kao i tijekom Drugog svjetskog rata. No neki poduzetniji vojnici miješali su ga s lokalno nabavljenim heroinom da bi napravili speedball. Nije se radilo o nekakvoj novoj drogi, jer su već plivači i trkači s kraja Viktorijanskog doba koristili kombinaciju kokaina i heroina kako bi nezakonito ojačali svoje fizičke sposobnosti, no ovo je bio prvi put da je speedball korišten u ratu.
U Kambodži su pripadnici mirovnih snaga UN-a napravili koktel po imenu Space Shuttle. Radio se tako što bi se destiliralo pola kile marihuane šest tjedana u alkoholu dobre kvalitete. Rezultat bi bila tekućina boje jantara koja je imala okus poput konjaka. Pila se s Coca-Colom.
4. LSD kao nesmrtonosni sprej
Tijekom Hladnog rata SAD su bile zabrinute da SSSR razvija LSD u obliku spreja. Mediji su dodatno raširili strah, nazivajući to 'plinom ludila', i 'psihokemikalijama' koji bi mogli imobilizirati američko stanovništvo i vojsku.
Amerikanci su to iskoristili kao izliku za vlastita testiranja. Mislili su kako bi LSD mogao biti jako sredstvo, u stanju paralizirati najbolje postrojbe bez da ih ubije. Od 1955. do oko 1972. testiran je LSD, kao i sintetička marihuana, meskalin, psilocibin, i još deseci drugih kemikalija, na stotinama zdravih ljudi u sklopu eksperimenta Edgeware.
Eksperimentiralo se na zdravim vojnicima. Na LSD se stavljao na tulumima u koktele, kao i u zalihe vode određenih postrojbi. Neki nisu ispoljavali nikakve učinke, dok su drugi vojnici potpuno pali pod utjecaj. Euforiju bi često slijedila uništavajuća depresija. Uskoro se odustalo od LSD-a i meskalina kao potencijalnih bojnih otrova.
3. Makova polja u Afganistanu
Tijekom 80-tih, Afganistan i njegova trgovina drogom bili su u fokusu i SSSR-a i SAD-a. Od 1979. Rusi su poslali preko 100.000 vojnika da pomognu prosovjetskom režimu u borbi protiv mudžahedina, koje su, s druge strane, potpomagale SAD. Kako je rat trajao, Amerikanci su brinuli da će Sovjeti preplaviti SAD heroinom. U međuvremenu su sovjetski vojnici zavoljeli drogu te su mijenjali vlastito oružje za heroin kod mudžahedinskih dilera.
Tijekom godina vojnici-ovisnici postajali su sve veći problem za SSSR. Od 1984. sovjetska je vojna policija postavljala kontrolne točke u Kabulu kako bi presrela zalihe vojne opreme koje su ukrali vojnici kako bi ju zamijenili za heroin. Oni koji bi bili uhvaćeni poslani su u sibirske gulage.
Kada su se Sovjeti izvukli iz Afganistana 1989., u njemu je i dalje vladao građanski rat, a mudžahedini su postali talibani, sada američki neprijatelji. Talibani su smanjili proizvodnju opijuma za 95%, ali zatim je američka invazija 2001. ponovo vratila narko-gospodare na vlast, a time i droge.
Poručnik Christopher Gackstatter detaljno je u Wiredu opisao kako je njegovom 2. vodu bio strogo zabranjen ulazak u polja makova. Paljenje, trovanje ili preoravanje tih polja nije bilo dozvoljeno.
2. Novačenje djece vojnika
Nema ništa strašnije od iskorištavanja djece - posebno za ratovanje. Kako bi ih se što lakše unovačilo često se koristile droge, i to da bi se djecu učinilo pokornijom, smanjilo njihove inhibicije te ih učinilo ovisnima o drogama i ljudima koji im ih daju. Procjenjuje se kako u više od 25 država postoji preko 250.000 djece vojnika. Nekima je jedva sedam godina.
Naoružani pobunjenici grabe djecu s ulica, iz autobusa, pa čak i iz crkvi i domova. U Ugandi 10.000 djece je drogirano i natjerano da pobiju vlastite obitelji kako se ne bi imali gdje vratiti ako pobjegnu.
Amfetamini se koriste kako bi se djeci povećala hrabrost i uklonila osjetljivost na brutalnosti. Dijete vojnik iz Sierra Leonea ispričao je kako su ga nahranili bijelim prahom pomiješanim s rižom kako bi se osjećao nepobjediv. Jednom kad djeca postanu ovisna, droge se koriste kao nagrada za dobru borbu.
1. ISIS-ova trgovina drogom oporezivanje ili preprodaja?
ISIS koristi drogu na razne načine. Koriste kaptagon, vrstu amfetamina, kako bi poboljšali vlastite borbene karakteristike, ali ga i prodaju kako bi se financirali. Iako je ISIS-ova preprodaja droge vjerojatno preuveličana zapadnom propagandom, za koju nema previše dokaza, već samo kopira rusku.
No iako nema dokaza da ISIS prodaje droge u vrijednosti od milijardi dolara, postoje sumnje da određene količine droge, poput hašiša iz Maroka, ipak završavaju u Europi.
