Alen i MelihaDžindo su uzgoj magaraca zbog ljekovitog mlijeka ovih životinja pokrenuli iz nužde. Najstariji od četvero djece, tada 15-godišnji Tarik, prije dvije godine bolovao je od žestokog kašlja.
Dva mjeseca su ga svaki dan vodili raznim liječnicima u Tuzlu. Nakon toga je 20 dana hospitaliziran, kako bi se provele dodatne pretrage. Uzimani su, kažu, uzorci pluća, obavljane su razne laboratorijske pretrage, a podvrgnut je terapijama koje je obitelj plaćala stotine eura, jer nisu na listi zdravstvenog osiguranja. Dječaku se stanje toliko pogoršalo da su ga morali uspavljivati sedativima, jer od kašlja drugačije nije mogao zaspati.
Liječnica preporučila magareće mlijeko
Nakon što više nije bilo ideja kako pomoći dječaku, jedna je liječnica ocu preporučila da sinu da magareće mlijeko koje, navodno, čuda čini za plućne bolesti i alergije, ali i kožna oboljenja i imunitet.
Džindo se odmah dao u potragu za lijekom. Bio je spreman voziti sina i po 150 kilometara samo kako bi mogao dobiti svježe, a ne zaleđeno magareće mlijeko. Cijena nije bila u pitanju, ali Alen nije uspio. Na koncu, kupio je magaricu koja se nedavno oždrijebila.
Kako kaže, nakon četiri dana je kašalj popustio, dvanaesti dan ga uopće nije bilo. Danas Tarik, koji nema nikakvih plućnih tegoba i problema s kašljem, ide u srednju školu u Sarajevu, a propušteno polugodište prije dvije godine ga nije spriječilo da nadoknadi zaostatak i bude odlikaš.
I taman kad je obitelj Džindo planirala pokloniti magaricu "koja im je sina spasila", prijatelji i susjedi s raznim zdravstvenim tegobama, javili su im se kako bi dobili malo mlijeka, s nadom da bi i njima moglo pomoći.
Nakon velikog interesa, Meliha je Alenu predložila da se upuste u neizvjesni pothvat uzgoja magaraca. Dvije godine kasnije, piše Al Jazeera Balkans, uspjeli su farmu proširiti na 17 magarica, a u međuvremenu su dobili i nekoliko ždrijebadi, kojim će trebati dvije godine da i sama daju ljekovito mlijeko.
Litra mlijeka 50 eura
Koja je tajna ljekovitosti magarećeg mlijeka, Alen ne zna, ali smatra da je dosta vezano za hranu koju te životinje jedu. Kako kaže, u Vlasenici nema industrije koja bi zagađivala zrak i tlo, a klima je takva da sve buja. S druge strane, magarci jedu i biljke koje druge životinje neće, poput kore drveta i raznog igličastog lišća. Kombinacija tih faktora je, smatra, dobitna kombinacija koja pomaže ljudima.
Međutim, magarice nisu krave. Jednoj magarici treba osam dana za litru mlijeka, nakon što se ždrijebe nahrani. Kako kaže Alen, na godinu to znači otprilike 12 litara mlijeka od jedne magarice, jer im laktacija traje samo četiri-pet mjeseci. Zbog toga litra magarećeg mlijeka stoji 50 eura.
Onima koji mlijeko sebi ne mogu priuštiti, a potrebno im je, pogotovo djeci, Alen i Meliha ovaj lijek poklanjaju.
Iako dan s magarcima počinje ujutro u 6 sati, a završava nerijetko iza 20 sati, ova obitelj se ne žali. Kako kažu, magarice su na zlu glasu kao tvrdoglave, No, radi se o veoma mirnim i privrženim životinjama. Meliha dodaje da se iznenadila kad je otkrila koliko su to umiljate životinje.
Iako je uzgoj magarica zahtjevan i traži dosta ulaganja, to ne sprječava Alena i Melihu da posao svakodnevno šire. Zakupljuju i uređuju livade na kojima bi magarci mogli pasti, a pokušavaju i kupiti zemlju na kojoj bi uzgajali još veći broj ovih životinja. Kao i u brojnim slučajevima, administracija im nije naklonjena. Osam mjeseci čekaju odgovor na ponudu kupnje zapuštenog zemljišta koje niko ne koristi.
Reklamirati se ne moraju, kaže Alen, jer im je najbolja reklama preporuka ljudi kojima su pomogli. Nakon dvije godine od pokretanja ovog posla, kupce imaju u Austriji, Italiji, Švedskoj, a znaju i za slučaj ljudi koji su njihovo mlijeko nosili u Sjedinjene Američke Države.
Da su u Hrvatskoj bilo bi još lakše
"Još da je bolje reguliran izvoz, da nemamo problema s carinama i svim drugim stvarima, da su granice otvorene... još bi lakše išlo", kaže Alen.
Poticaja, kako to prečesto bude, od države nemaju. Džindo navodi da u Hrvatskoj uzgajivači magaraca od države godišnje dobivaju 300 eura, a da se u Italiji magareće mlijeko izdaje na ljekarski recept. U Bosni i Hercegovini toga nema, govori razočarano.
Kako Alen Džindo kaže, uzgoj magaraca zbog mlijeka je, uz sve probleme i početna ulaganja koja mu se još nisu isplatila i uz gubitke kojih neće biti za nekoliko godina, odlična prilika za sve u zemlji u kojoj vlada velika nezaposlenost.
S jedne strane se proizvodi ljekovito mlijeko, kojim se pomaže tisućama ljudi, a s druge strane je, kaže, tri puta isplativije uzgajati magarce u odnosu na krave, kad se uzmu u obzir svi troškovi. A kako je životni vijek ovih životinja do 40 godina, tijekom kojih veći dio mogu davati mlijeko, to pokazuje da se doista radi o dugoročnoj investiciji.
Iako nije imao prethodnog iskustva s uzgojem magaraca, iskustvo s uzgojem drugih domaćih životinja je mogao lako primijeniti.
