Tada 20-godisnja Ruskinja Tatjana Gavrilova 1999. godine u samoobrani je ubila svog napadaca, koji ju je pokusao silovati. Zavrsila je u zatvoru i psihijatrijskoj bolnici na 16 godina, a svoju pricu ispricala je neovisnoj novinskoj agenciji koju su osnovale clanice proslavljene grupe Pussy Riot Maria Aljokina i Nadezda Tolokonikova.
Gavrilova je oduvijek bila pomalo muskobanjasta, sto je, prema njenim rijecima, privuklo 20-godisnjeg silovatelja, koji je bio gay. Bila je kod njega u posjetu kad je nasrnuo na nju uz prijetnju nozem i sve se dogodilo vrlo brzo, ubila ga je u samoobrani. Nakon toga, sa svojom sestrom je pokusala prikazati ubojstvo kao posljedicu provale, ali ju je policija uhvatila u posjedu napadacevih stvari i zavrsila je na sudu, gdje je prikazana kao narkomanka i alkoholicarka.
Mucili je i drogirali
Tu pocinje njena drama. Osudena je na 16 godina zatvora. U svojoj ispovijesti neovisnoj ruskoj agenciji MediaZona, ona govori o stravicnim uvjetima u ruskim zatvorima, mucenjima i drogiranju kojem je podvrgnuta. Kako kaze, u zatvorima je posve uobicajeno pripisivati zlocine drugima, a u toj raboti sudjeluju i zatvorski cuvari. Priznanja se cesto izvlace mucenjima. Tako je i ona prihvatila krivnju za ubojstvo jedne zatvorenice samo zato da bi je preselili u drugi zatvor. Neka od mjesta u kojima je boravila bila su nepodnosljiva. Bila je zatvarana u prostorije velicine dva sa dva metra, mlatili su je i zlostavljali.
Zloglasni zatvor 'posebno groblje'
U jednom je trenutku prebacena u zatvor IK-28, gdje je susrela i clanicu Pussy Riota Aljokinu. To je zloglasni ruski zatvor poznat kao "posebno groblje". Gavrilova je jedina zena u Rusiji koja je provela osam mjeseci u tom zatvoru. Na papiru, bila je registrirana negdje drugdje.
Nekoliko godina zatvora provela je u psihijatrijskoj bolnici, gdje su je tretirali tako jakim lijekovima da nije mogla ni drzati zlicu u ruci. Kad su je iz zatvorske psihijatrijske bolnice poslali u obicnu, zakljucili su da je zdrava, no nakon toga zavrsila je u zatvoru IK-2, gdje su je ponovo tukli i zlostavljali. Primjerice, tjerali bi je da potpise kako je preuzela vise plahti nego sto je preuzela, a ako bi odbila, zavezanu uz radijator nogama bi je udarali u trbuh i grudi. Kad je jednom poslana u bolnicu, sto je bilo neobicno jer se zatvorenici s ozljedama obicno ne salju u civilne bolnice, osoblje je bilo zgrozeno njenom vizurom lesa i modricama koje su mogli uociti na njenom licu.
Konacno je 2007. godine ruski povjerenik za ljudska prava Vladimir Lukin reagirao prema upravi zatvora nakon sto je procitao jedno od njenih pisama u kojima je prijavljivala sto joj se dogada. Nista se nije pokrenulo sve do 2009., kad su u zatvor dosla dva istrazitelja. 2. rujna 2009. pustena je iz zatvora.
